„Kraljevski klub“ prvi put u povijesti stiže u Zagreb, ali ne i u Hrvatsku. Real je već jednom posjetio Lijepu našu i nije mu ostala u lijepom sjećanju.

Bilo je to godine 1984., natjecanje - Kup Uefa, drugo kolo, a na Kantridi se natiskalo čak 22.000 ljudi. U slavnoj utakmici koja će se pamtiti dok bude nogometa i Hrvatske Rijeka je zgazila „kraljeve“ 3:1.

Real Madrid stigao je na Kantridu u sastavu: Miguel Angel, Chendo, Camacho, Stielike, Fraile, San Jose, Sanchis, Gallego, Pineda, Lozano i Butrageno.

Vodio ih je legendarni Amancio Amaro, koji je na klupi Reala zamijenio još većeg Alfreda di Stefana. Amancio je u finalu Kupa prvaka 1966. zavio u crno Partizan asistencijom i pogotkom. Bio je veliki igrač, te je sezone bio najbolji strijelac Reala u elitnom klupskom natjecanju s devet pogodaka. Iako je na klupi Reala proveo samo jednu sezonu, smatraju ga idejnim začetnikom nadolazeće „Quinta del Buitre“, slavne momčadi Reala koja je u razdoblju od 1986. do 1990. osvojila pet uzastopnih naslova prvaka Španjolske, a u kojoj su se proslavili Amanciova "nogometna djeca" Butragueño, Míchel, Sanchis i Martín Vázquez.

Danas je u Realu i još nekoliko europskih klubova koncentrirana sva svjetska igračka kvaliteta

- Nenad Gračan

Taj i takav Real, koji je na kraju osvojio Kup Uefe pobijedivši u finalu mađarski Videoton, koji je u polufinalu u još jednoj legendarnom srazu izbacio sarajevski Željezničar, stigao je u Rijeku kao neprikosnoveni favorit, a tamo ih je čekao Joško Skoblar sa „riječkim All-Starom“: Ravnić, Malbaša, Hrstić, Juričić, Tičić, Sredojević, Stevanović, Gračan, Matrljan, Fegic i Desnica.

Igrom Rijeke dirigirao je najpoznatiji „doktor“ hrvatskog nogometa, tada 21-godišnji Nenad Gračan.

„Jako dobro se sjećam te utakmice. Kantrida je bila krcata, nije više mogla stati ni igla. Poveli smo 3:0 dvama pogocima Fegica i Matrljana. U finišu utakmice nesretno smo primili pogodak, strijelac je bio Isidoro, koji je, čini mi se, ušao u igru umjesto Pineda“, sa sjetom u glasu prisjetio se Gračan, nekoć fantastični „playmaker“ koji spada u skupinu najplemenitijih hrvatskih nogometaša svih vremena. Što bi Jurčić dao da u momčadi ima igrača koji je zasluženo nosio nadimak „Doktor“. Možda nije bio bolji od najslavnijeg „doktora“ - Socratesa, ali teško da „modri“ imaju u postavi takvog igrača. Možda su Sammir ili Milan Badelj najbliži Gračanu ili još moraju „jesti zelja“…

„Ha, teško je to reći. Puno se toga promijenilo u nogometu od tadašnjih dana. Dinamo u našim okvirima ima odlične igrače. Plasirali su se u Ligu prvaka, nije to mala stvar“, skromno će Gračan koji dobro zna kako se dan prije utakmice osjećaju nogometaši Dinama.

„Sigurno su ih preplavili osjećaji. I nama je bilo tako dok smo čekali utakmicu. Imali smo odličnu momčad, nismo ih se uplašili, ali nije nam bilo ni svejedno. Realno, možda je u onim vremenima nama bilo lakše pobijediti Reala. U tadašnjem nogometu razlike između velikih i manjih klubova nisu bile tako velike kao danas. Prije se nije samo tako odlazilo u inozemstvo“, podsjetio je Gračan na doba kad se u bivšoj državi nije moglo u inozemstvo prije 28 godine života.

„Danas je u Realu i još nekoliko europskih klubova koncentrirana sva svjetska igračka kvaliteta. No, Real je bio strašno jak i u naše doba. U momčadi je imao sve same španjolske reprezentativce i sjajnog Nijemca Stielikea, pa slavnog Argentinca Valdana koji nam je zabio pogodak u uzvratu“, podsjetio se Gračan možda i najsramotnije utakmice Real Madrida u povijesti.

„U toj utakmici Real je pokazao da nije samo moćan ne terenu nego i izvan njega. Isključili su nam tri igrača. Desnica je isključen zbog prigovora a čovjek je gluhonijem. Da nisu dostigli potrebitu razliku, vjerojatno bi nam isključili i četvrtog igrača. Sve je bilo spremno za to, jer smo u poluvremenu držali 'nulu', no nije bilo potrebe prekidati utakmicu jer su na kraju ipak pobijedili 3:0“, sa gorčinom u glasu prisjetio se uzvrata u Madridu i sramotnog suđenja Belgijca Schoetersa, kojeg je Uefa kasnije oštro kaznila, no Rijeka od toga nije imala puno koristi.

„Kasnije kad sam prešao u Oviedo razgovarao sam o toj utakmici s igračima Reala. Nije im bilo baš ugodno, svjesni su bili kako su prošli. Mislim da iz one generacije osim Butragueña trenutačno u Realu radi i slavni Chendo“, kazao nam je Gračan koji je u karijeri igrao za Rijeku, Hajduk i Oviedo, a ubilježio je i deset nastupa za jugoslavensku reprezentaciju. Nakon velike igračke karijere, koja bi vjerojatno bila i puno veća da mu bivši suigrač iz Rijeke Mladen Mladenović nije slomio nogu u prvom nastupu za Hajduk, Gračan se upustio u trenerske vode.

S Rijekom je umalo osvojio naslov 1999., a to bi se i dogodilo da u posljednjem kolu protiv Osijeka nije svirano ono već sada povijesno i nepostojeće zaleđe. Kasnije je manje uspješno vodio i Hajduk i Dinamo. Kako bi se Gračan postavio protiv Reala da je na mjestu Krune Jurčića?

Ne vjerujem u neki visok poraz. Dinamo je dosta dobar, a Real neće biti baš do kraja napaljen

- Gračan o utakmici Dinamo - Real

„Uh, teško pitanje. Ne možete igrati bunker jer to nema smisla. No, nije uputno ući ni u nadigravanje, jer bi ste mogli dobiti porciju. Igru bih postavio negdje između. Zatvorenije, ali s tendencijom da se napadne kad god je to moguće.“
Pribojavate li se možda da će Dinamo doživjeti katastrofu i imate li recept kako zaustaviti Ronalda?

„Ne vjerujem u neki visok poraz. Dinamo je dosta dobar, a Real neće biti baš do kraja napaljen. Njima je bitno dobiti utakmicu sa što manje štete. Realu je to jedna od utakmica na putu ka glavnom cilju – finalu i osvajanju Lige prvaka. Puno toga ovisit će hoće li Dinamo uspjeti poduplati pozicije na kojima će ordinirati Ronaldo i Ozil, dva najbolja igrača Reala“, ponudio je svoje taktičko viđenje Gračan.

„Iznimno cijenim Ronaldo. Moćan je, brz, tehnički odličan, ima dobar udarac s obje noge, razmišlja jako brzo. Jako teško ga je čuvati, ali ipak mislim da nije bolji od Lionela Messija. Argentinac je za nijansu kvalitetniji, no Ronaldo je odmah njemu uz bok“, analizira Gračan te za kraj nudi "košaru optimizma".

„Dinamovim igračima bit će to najlakša utakmica što se tiče pritiska. Oni nemaju što izgubiti. Vjerujem da će se opustiti kad utakmica krene i da će odigrati najbolje što mogu. Atmosfera na stadionu sigurno će biti stimulativna za igrače, a to je jako važno. Gledajte, ni nama te 1984. nitko nije davao ni gram šanse, a na kraju smo pobijedili i da nas nisu pokrali u uzvratu, trebali smo proći dalje. Zašto Dinamo ne bi barem došao do boda? Moraju vjerovati u sebe. U nogometu je sve moguće, zato i jeste najljepša igra na svijetu“, zaključio je istinski "doktor nogometa".