Sve je spremno za još jednu povijesnu utakmicu na Maksimiru. Stadion je rasprodan do posljednjeg mjesta, a obavljene su i probe za izvedbu himne Lige prvaka koja se na stadionu Dinama nije čula već 12 godina. U Zagrebu se ne pamti ovoliki interes za jednu nogometnu utakmicu još od vremena dok je Robert Prosinečki vraćao nogomet u Zagreb krajem devedesetih. I šverceri će doći na svoje, ulaznice su na crnom tržištu već u utorak navečer išle po šezdesetak puta većoj cijeni, ali to je već neka druga priča. Iako Uefa posljednje kolo kvalifikacija, odnosno 'playoff' za Ligu prvaka svrstava u poseban režim, pa će procedura pred utakmicu biti jednako onoj kao da je riječ o utakmici po skupinama, jasno je da „to ipak nije to“.
Tri vijesti o kojima se priča
Činjenica jest da je Dinamu i njegovom ideologu Zdravku Mamiću ostao još samo jedan korak do ispunjenja sna i čeka vrijednog najmanje sedam milijun eura. Jedan, ali vrijedan korak. Za njega se „modri“ moraju još vraški potruditi. Kruno Jurčić neoprezno se izlanuo rekavši kako ne vidi način na koji bi Liga prvaka mogla pobjeći njegovoj momčadi. Čini nam se da je to malo prehrabra, nepromišljena, a možda i bahata izjava, pa čak da ju je izjavio i Josep Guardiola, a ne sjećamo se da je trener Barcelone ikada takvo što rekao. Jer, ipak je ovdje riječ o nogometu, bezbroj puta potvrđeno neegzaktnoj igri, u kojoj ništa nije sigurno i gdje se nerijetko događa da David svlada Golijata.
U ovom slučaju niti je Dinamo Golijat, a još manje je Malmö David. Riječ je ipak o klubu koji je igrao u finalu Kupa prvaka. Godine 1979. na Olimpijskom stadionu u Munchenu drugi najtrofejniji švedski kluba izgubio je 1:0 od Cloughovog Nothingam Foresta. Dakle, Malmö ima bogatu tradiciju, a to se ne smije zaboraviti. Još kad uzmemo u obzir da je ovdje riječ o Dinamu, čiji povijesni almanasi obiluju nes(p)retnim porazima, Jurčićeva izjava još više 'bode oči'. Prisjećajući se nekih ranijih gorkih Dinamovih poraza mogli bismo ispisati barem tucet crnih scenarija za večerašnju utakmicu. Iz tog razloga Jurčić je ipak možda mogao „povući ručnu“. Tom izjavom samo je dodatno opteretio sebe, ali i svoju momčad. Možda je podlegao kritikama kako je u prošlosti pred slične utakmice bio preoprezan i bojažljiv. No, trener „modrih“ morao bi znati da je tanka linija između hrabrosti i bahatosti. Jurčić prečesto ide iz krajnosti u krajnost, no, što je tu je, rečeno se ne može povući, pa će kestenje iz vatre vaditi Sammir, Badelj, Vrsaljko, Rukavina i ostatak družine.
Poseban naglasak stavljamo na Sammira oko čije kvalitete u dijelu javnosti još uvijek postoje sumnje bez obzira na neke briljantne partije u „modrom“ dresu. Ako je ovo utakmica jedne generacije, onda je to zasigurno i Sammirova utakmica istine. Sammir ima priliku skinuti anatemu koja ga prati otkada je stigao u Dinamo. Od njega očekujemo da odvede "modre" u Ligu prvaku. Bez Sammirove lucidnosti teško će „modri“ izbaciti neopterećene Šveđane. Bude li večeras na Maksimiru „svirala samba“, ni Slaven Bilić više neće moći žmiriti. Sammire, sad ili nikad!
Vjerojatni sastavi:
Dinamo (4-4-2): Kelava – Vrsaljko, Tonel, Vida, Ibanez – Leko, Calello, Sammir, Badelj – Krstanović, Rukavina
Malmö (4-4-1-1): Melicharek – Halsti, Jansson, Andersson, Hamad – Mehmeti, Pekalski, Mutavadžić (Ubynn), Durmaz – Wilton - Larsson
