Nikola Karabatić oličenje je sportaša na kojeg se je uspjeh čvrsto lijepio od samog ulaska u profesionalne vode. Još kao 18-ogodišnjak s reprezentacijom je osvojio prvu medalju na velikim natjecanjima (bronca na SP u „našem“ Portugalu 2003.), nekoliko mjeseci kasnije s Montpellierom je „pala“ i Liga prvaka i bilo je jasno da je francuski rukomet dobio igrača koji „sve što dotakne pretvara u zlato“.

>> Francuski izbornik o skandalu: Ovo je nepodnošljivo, ali moraju biti kažnjeni!

>> Hrvatska legenda o 'aferi Karabatić': Zarađivao je milijune!

Tog 13. kolovoza Karabatiću i suigračima, ovjenčanima još jednim olimpijskim zlatom, priređen je veličanstveni doček u srcu Pariza. Tisuće ljude na Elizejskim su poljanama zahvaljivale jednoj čudesnoj generaciji koja se u rukometnu povijest upisala kao vjerojatno najveća reprezentacija svih vremena.

Francuska je u periodu 2006.-2012. osvojila dva olimpijska, dva svjetska i dva europska zlata, a Nikola Karabatić imao je ključnu ulogu na tom putu. Za momčad Claudea Oneste imao je jednaku važnost kao Zinedine Zidane za neponovljivu generaciju Tricolora iz 1998. i 2000.

I tu prestaje bilo kakva poveznica Karabatića i Zizoua.

Mjesec i pol dana nakon što je s krova otvorenog autobusa, ukrašen olimpijskim zlatom, mahao ljudima koji su ga godinama gledali poput „Boga“, Nikola Karabatić je, pogleda uperenog u pod, sjeo na stražnje sjedište automobila francuskih istražitelja i završio na mjestu koje pošteni svijet poznaje isključivo iz kriminalističkih filmova. Subotnju večer, uoči derbija s PSG-om, proveo je u jednom od ekskluzivnih pariških hotela, a sljedeću noć iza rešetaka istražnog zatvora.

Jednog od najboljih rukometaša svih vremena tereti se da je s nekoliko suigrača, među kojima je i njegov brat, sudjelovao u namještanju utakmice Rennes - Montpellier, te se kladio na poraz svoje momčadi. Odvjetnik braće Karabatić poručio je kako će Nikola i Luka priznati klađenje, ali ne i namještanje, jer u njemu nisu sudjelovali.

Razlika između ta dva djela, te sukladno tome i posljedice, jasno je i potpunim laicima ogromna je. Za sudjelovanje u klađenju braći Karabatić (kao i ostalim akterima sramotne afere) prijeti 6 utakmica suspenzije i po 15 tisuća € kazne, a u slučaju da budu proglašeni krivima za namještanje utakmice na pet bi godina mogli preseliti u zatvor, te dobiti račun za kaznu od 75 tisuća €.

Tko tu govori istinu, a tko „drži figu u džepu“, je li bilo namještanja ili „samo klađenja“, tko je sve i po čijem nalogu uplaćivao novac utvrdit će francuski sud. Ali, za priču o Nikoli Karabatiću i posljedicama koje će ovaj slučaj (već u ovakvoj, početnoj fazi) imati po njegovu karijeru to trenutačno i nije primarno.

Čak i da sud utvrdi da Karabatić nije sudjelovao u namještanju, nego se samo kladio na poraz svoje momčadi u utakmici u kojoj on sam (kao ni njegov brat) nije igrao, najbolji sportaš Francuske prošle godine doživio je sramotu koja će se vječno povezivati s njegovim imenom, poput svih medalja koje je u impresivnoj karijeri osvojio.

Kakvu poruku šalje čovjek koji se, kao najbolji igrač momčadi, kladi protiv vlastitih suigrača u trenutku kada on sam nije na parketu? Ukoliko nije bilo „štele“, je li moguće da Karabatić toliko malo cijeni svoje suigrače da ne vjeruje kako mogu pobijediti klub iz donjeg doma francuskog prvenstva? Može li nakon svega takav igrač i dalje biti vođa momčadi i povesti svoje suigrače u nove teške bitke koje ih čekaju u Ligi prvaka i domaćem prvenstvu? I na kraju, kako će navijači (a bez njih cijela priča nema smisla) reagirati na takvog čovjeka (pa makar se zvao i Nikola Karabatić) u dresu voljenog kluba?

Građenje vrhunske sportske karijere krvavi je put. Bogomdani talent (s kojim Karabatić definitivno nije oskudijevao) rezultat daje nakon godina mukotrpnih treninga, odricanja, patnje (uz nužan dodir sreće)... Nikola Karabatić na tom se putu nije suočavao sa stranputicama. Lakoćom je svladavao sve prepreke, koracima od sedam milja grabio prema rukometnom vrhu, a kad je na njega konačno stigao odlučio je ostati godinama. I u tome uspio. Sve do nedjelje.

Kladioničarska afera Karabatića je odvela na krivi put, a povratak s njega na vrh više nije moguć. Dok je kao talentirani klinac grabio prema svjetlima velikih arena, mogao je završiti na nekoj stranputici i ponovno se vratiti na pravi put. I kad je postao najbolji rukometaš svijeta imao je mogućnost da u slučaju pada forme, teških ozljeda ili nekog drugog (sportskog) razloga izgubi moć i status, pa se još motiviraniji i jači vrati na vrh.

Ali, nakon što je njegovo ime okaljano sudjelovanjem u klađenju protiv vlastite momčadi (što je njegov odvjetnik i priznao), Nikola Karabatić trajno je obilježen kao tip koji je „za šaku eura“ pogazio temeljne sportske principe i „pljunuo u lice“ vlastite karijere.

Čovjek koji samo od sponzorskih ugovora zarađuje pola milijuna € godišnje, te je već sedam, osam godina jedan od najplaćenijih rukometaša u svijetu odlučio je pronaći dodatan izvor prihoda. Na nelegalan način (klađenje sportašima u Francuskoj je zakonom zabranjeno).

Posljednjih godina klađenje je postalo najveće zlo modernog sporta. Rame uz rame s dopingom. Čovjek koji je bio uzor tisućama klinaca ulaskom u taj polusvijet nepovratno je izgubio kredibilitet idola nacije i sportske ikone. I nikakvi novi trofeji i medalje taj kotač ne mogu zaustaviti.

U istraživanju koje je francuski sportski dnevnik L'Equipe proveo nakon izbijanja afere, 61% njihovih čitatelja izjavilo je kako su kladioničarski skandal i uništavanje TV studija nakon OI uništili Karabatićev ugled. Žig srama utisnut je na veliku karijeru Nikole Karabatića i zauvijek će ostati dio nje.

Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.