Popularnost ga je sustigla preko noći. Što se sve promijenilo u njegovu životu otkrio nam je tijekom svjetskog prvenstva u samostrelu - u Pisarovini.
Tri vijesti o kojima se priča
Petnaest godina rada pretočio je u londonsko zlato. Dug put do uspjeha. Suze na dočeku u rodnom Novigradu rekle su sve. Iza sportskih uspjeha stoje nada, odricanje, vjera, beskrajan trud. Mediji ga prate u stopu, sudjeluje u raznim događajima. Jedno od njih bilo je i današnje 16. svjetsko prvenstvo u samostrelu održano u Pisarovini, nedaleko od Zagreba.
„Prvih dana nisam bio svjestan kakav sam uspjeh postigao, ali sada sam ponosan na sebe. Ovih dana tu su intervju, prije toga nije bilo, malo sam uzbuđen, nisam naviknut na sve to, ali ja ću ostati isti kao prije“, kaže Cernogoraz.
Osim toga, život se zlatnom olimpijcu nije značajnije promijenio. Obitelj, rad u restoranu, višesatni treninzi, njegova su svakodnevica.
„Tri ili četiri dana provedem u streljani, a ostale dane trčim ili radim u teretani. Ima i dana kada nakon streljane idem raditi kao konobar. Uglavnom, cijeli tjedan sam zauzet.“
Neobično za olimpijskog pobjednika rekli bi mnogi. No slaže se s time i brončana iz Pekinga Snježena Pejčić.
„Jednako treniram kao i pet-šest godina. Isto se trudim, na ista natjecanja idem... Nema nekih promjena“, kaže Pejčić.
Uporan i talentiran pokazao je da može. Glinene golubove zasada neće zamijeniti metama, a pred njim su dokazivanje na domaćem terenu i svjetski kup. I kaže, ostaje u Hrvatskoj.
