Ivana Španović, brončana skakačica u dalj s Olimpijskih igara u Riju dolazi u Zagreb na Hanžekovićev memorijal!
Vijest je doista lijepa, jer ne dolazi samo sjajna skakačica, već i zanimljiva osoba. Dolazi li Ivana na nagovor prijateljice Sandre Perković ili ne, nije ni bitno, ali Zagreb će tada sigurno biti mali raj atletike. A možda se tada razvije još koja lijepa priča, baš kao ona koja je kolala tijekom Igara.
Poznata je stvar da su Sandra i Ivana dobre prijateljice, pisalo se o tome ovih dana i uz njihove medalje posebno su nas veselile njihove izjave. Pokazale su da nisu velike samo na terenu.
Sandra: Ivana je velika u svakom pogledu
"Moje srce je veliko kad Ivana pobjeđuje, kao što je i njezino kad ja pobjeđujem", napisala je nedavno zlatna hrvatska olimpijka Sandra Perković i tako pokazala da je prijateljstvo jače od politike. Nakon toga i Ivana je pokazala veličinu. Ispod fotografije sa Sandrom napisala je kako se njezinoj medalji veselila kao svojoj:
"Ona je velika u svakom pogledu, kao pobjednica, kao prijateljica i kao čovjek" napisala je Španović.
"Uspjeh koji sam ostvarila u Moskvi bio je davno, ali je tako izgledala moja cijela juniorska karijera. Tranzicija u seniore je bila dosta turbulentna, svašta se izdogađalo, ali sam izašla kao pobjednica iz cijele te priče, iz borbe, i mislim da nema razloga da se bojim bilo čega u budućnosti", rekla je Ivana Španović u jednom intervjuu za B92 prije nekoliko godina i, da, dobro je rekla. Ne treba se bojati za svoju budućnost.
Na trećim Igrama - treća sreća
To je Svjetsko prvenstvo u Moskvi prije tri godine bilo tek početak, njezina inauguracija u svijet rekorada, ondje je postavila svoj osobni. Skakala je u taj pijesak kao nikada do tad. I skočila je do bronce, koja je bila na daljini 6.82 metara.
Dvije je godine poslije ta djevojka iz Zrenjanina u Pekingu preskočila sedam metara, postavila je ondje svoj novi osobni i državni rekord od 7.01 metara i uzela je broncu, a sada je i aktualna europska prvakinja. Na Olimpijskim igrama možda nije radila zapaženije rezultate, ali je svake bila sve bolje, a u Riju je konačno skočila i do medalje.
Nakon 30. mjesta u Pekingu, 11. u Londonu u Riju je s preskočenih 7.08 metara uzela broncu. Još jednu broncu, jednu od mnogih u svojoj karijeri, ali najsjajniju zasigurno. Da, teško je danas biti velik kao čovjek, ali može se. Nadamo se da će se njih dvije s medaljama grliti i u Zagrebu i održati svima lekciju.
