Polako se skupljaju dojmovi nakon poraza Hrvatske u polufinalu Europskog prvenstva u Beogradu od Srbije. No više od sportskog rezultata, hrvatskim je medijima odjeknula atmosfera na sinoćnjoj utakmici u ispunjenoj beogradskoj Areni. Iako su organizatori objavili kako će iz sigurnosnih razloga i opasnosti visokorizičnog susreta smanjiti kapacitet dvorane, to se ipak nije dogodilo i 20.000 srpskih navijača uspjelo je stvoriti paklenu atmosferu. Kako je točno bilo za GOL.hr je otkrio jedan hrvatski navijač, koji je želio ostati anoniman.
Tri vijesti o kojima se priča
"U životu sam bio na dosta rukometnih utakmica, ali ovako nešto nisam vidio. Sve je počelo kada su puštene himne. Srpski navijači su toliko zviždali i hukali da se jedva čuo orkestar, sa svih strana su dopirali povici i u tom trenu nije bilo ugodno biti Hrvat u dvorani. Samo vas prođu trnci i nije vam svejedno", počinje priču naš sugovornik, koji nije bio među dvjestotinjak hrabrih navijača koje su na gornjem dijeli zapadne tribine u Areni čuvali specijalci. Njih čak tri reda. Sasvim suprotno, bio je u prvom prstenu, među srpskim navijačima. Uslijedilo je logično pitanje, kako se uopće usudio?
"Da, nismo nosili nikakva hrvatska obilježja, mislim da se ne bi dobro proveli da smo sjedili među njima u hrvatskom dresu." Atmosfera je, bila u svakom slučaju paklena.
"U životu nisam vidio da se na nekoj utakmici od 60. minuta, čak 50. minuta provodi tako glasno antihrvatsko navijanje. Odmah na početku krenuli su sa odvratnim povicima 'Bit će mesa, klat' ćemo Hrvate', 'Zašto ćutite, p... ustaške'. Kada to čujete onda se počnete moliti samo da sve čim prije prođe i da živi izvučete glavu. Ne znam što bi se dogodilo da smo pobijedili, vjerojatno ne bi živi izašli."
Iako smo mogli očekivati takav doček usred Beograda, mnoge je iznenadilo skandiranje svih navijača u dvorani.
"Poznate su tenzije među nama i bili smo spremni na sve i znamo da vjerojatno ni njima ne bi bilo neugodno da su igrali u Hrvatskoj. Ali razlika je u tome što bi kod nas takve povike čuli od šačice navijača, neću ih nazvati huliganima, ali ovo je svih 20.000 navijača skandiralo 'Tko ne skače Hrvat je' i 'Jedi, jedi, jedi Ustaše' i onda se okretalo prema tribini na kojoj su bili hrvatski navijači. Jednom rječju prestrašno," komentirao je naš sugovornik, koji je imao ulaznicu za nedjeljni program u Beogradu, ali se ipak potaknut lošim dojmovima odlučio na povratak u Zagreb.
"Ovako odvratnu atmosferu nisam doživio nigdje drugdje. A ono što je najgore, sport je pao u drugi plan, više se obraćala pozornost kako će se uvrijediti hrvatske navijače i pronaći neka nova psovka kojim će nas počastiti. U tim trenucima, bilo nam je zbilja teško. Samo smo sjedili mirno, nismo reagirali niti slavili kad su naši zabijali jer tko zna kako bi završilo."
Nekoliko puta sledila mu se krv u žilama.
"Ma tu 'rulju', da je moram tako nazvati, uopće nije zanimao sport, bilo im je samo važnije dokazati da su glasniji od nas, zastrašiti naše navijače i utjerati im strah u kosti."
A u tome su čini se, uspjeli.
"Mi smo se pokupili minutu prije kraja utakmice kako bi izbjegli gužvu i nerede. Ali mislim da smo mi pobijedili, to bi bila katastrofa. Ma kakvo osiguranje, policija je samo osiguravala dio sa hrvatskim navijačima, ostali dijelovi dvorane bili su ispunjeni zaštitarima koji su bili zaogrnuti u srpsku zastavu. Da je 20.000 navijača krenulo na nas svega dvjestotinjak, teško bi bilo tko mogao spriječiti navalu na Hrvate i bila bi to prava katastrofa."
Takvo nešto ne bi u skoroj budućnosti ponovio.
"Bio sam sada prvi put u Beogradu i mislim da se neću tako skoro vratiti. Samo mi se vraćaju sjećanja na tu atmosferu linča i vraća mi se taj osjećaj i upitnik nad glavom, kako ću se izvući ako se nešto dogodi."
Problem je bio i što je bilo mnogo više navijača nego što je to bilo mjesta.
"Svi su se naguravali, iza nas su vikali, psovali, a jedna od scena koja mi se posebno urezala u sjećanje bio je kada je jedan čovjek svom sinu koji jedva da je mogao imati 10 godina govorio neka ponavlja za njim J... mater ustašku. Sve u svemu, jako sramotno" zaključio je naš sugovornik kojeg je još posebno iznenadilo što nije stigla nikakva reakcija ili isprika iz tamošnjeg Saveza ili državnog vrha. Utakmicu je uživo pratio predsjednik Boris Tadić, ali u današnjoj izjavi za srpske medije nije osudio navijanje, čak dapače ponosno je izjavio kako tijekom svih 60. minuta nije bilo niti jednog incidenta. A incidenata je bilo za vrijeme cijelog susreta. Bilo je bacanja tupih predmeta prema našim igračima, boca, upaljača i pikado strelica. Srećom, nitko od naših nije stradao, ali zato je dio stakla na odlasku u svlačionice na poluvremenu, 'zakačio' igrača Srbije, Žarka Šešuma, koji je završio u bolnici sa oštećenjem rožnice.
Samo ćemo jedno reći: Ne ponovilo se.
