Nogomet, tenis, skijanje, vaterpolo i ti očiti primjeri hrvatskog sportskog uspjeha svima su već dokaz da je Lijepa naša velika prijetnja svačijem pokušaju penjanja na tron. No, sportovi koji skoro pa nemaju ni publiku (o uvjetima je bolje ne pisati), također imaju svoje velikane, velikane koji dolaze iz male Hrvatske i još manjeg Varaždina.

O BMX čudu Marinu Rantešu nije potrebno reći mnogo, dovoljno ga je pogledati na nekom od natjecanja da dah zastane svaki put kad poleti u visine i okrene bajk toliko puta da više ne znaš okreće li se on ili bajk ili oboje ili se tebi vrti u glavi.

Da se malo bolje predstavi svjetskoj publici, Marin je snimio kratki video po hladnoći i vjetru na osječkom skate parku, a stisni play da vidiš što je imao za reći. Usput smo Marina uhvatili i da nam odgovori na nekoliko pitanja...

Kako i zašto BMX? Kako je počela tvoja BMX avantura?

Vidio sam druge dečke u Varaždinu kako voze BMX i nekako uspio mamu nagovoriti da kupi prvi bajk. U početku sam vozio zbog druženja i zezanja, a onda su me dečki jednog dana odveli na veliku rampu. Prvo pitanje koje mi je prošlo kroz glavu bilo je: „To je sigurno rampa za automobile, sigurno ne misle da ću se voziti biciklom po tome?“ Sad mi je to smiješno. :) Nedugo zatim izgrađen je skate park u Varaždinu, koji je više prilagođen za skate i BMX street. Pa sam tako i ja u početku vozio street disciplinu.

Mama nije bila sretna jer sam cijelu osnovnu školu trenirao nogomet. Upisom u srednju školu odlučio sam prestati trenirati nogomet i postavio sam si cilj - želim postati Red Bullov BMX vozač. Sve, ali sve sam posvetio tome. Satima sam sjedio pred kompom i gledao video uratke pro vozača kako bih shvatio kako se koji trik izvodi, pisao na papir podsjetnik koji trik želim naučiti, koji usavršiti. Zatim satima vozio i vozio, padao i opet vozio...:)

Kako ljudi u tvom gradu ili u Hrvatskoj općenito reagiraju na BMX kao zanimanje?

Prve reakcije nažalost najčešće su negativne. Osobito onih koji nemaju nikakvih spoznaja o sportu, a još manje o ekstremnom sportu. Ali treba ih uvjeriti u suprotno. Kako drukčije nego vožnjom. Tek kad vide kako su ti trikovi teški i opasni, mnogi shvate da je tu uloženo mnogo truda i znoja.

Kakav je osjećaj letjeti u zraku? Sjećaš li se kad si prvi put poletio?

Adrenalin...pa još malo adrenalina Hm...moj prvi backflip bio je prije jedno tri godine na dirtu u Bregani. Jedan moj prijatelj ga je radio jednom, dva puta....Morao sam i ja pokušati. Nije bio idealan, ali napravio sam ga.

BMX stalno napreduje i pomiče granice. Osjećaš li promjenu? Misliš li da možeš pratiti trikove i događanja sa svjetske BMX scene?

Da, istina BMX scena kontinuirano napreduje. Promjene su velike ako pogledamo nekoliko godina unatrag. No, kada ne bi bilo tako, ne bi postojao ni izazov. Naravno da sam spreman pratiti, pa tek sam na početku karijere. Ne bojim se izazova

Koliko treniraš? Ako nemaš park, imaš li neke druge vježbe koje radiš?

Nastojim čim više voziti i da ta vožnja bude svakodnevna. Odem li negdje na treniranje u indoor, tada vozim i do 10 sati dnevno jer nastojim maksimalno iskoristiti vrijeme za učenje novih i usavršavanje starih trikova jer u Varaždinu, gdje živim, nemamo skate park. Kada sam doma i kad to vrijeme dopušta, vozim mini ramp kojeg imamo. Ekipa i ja složili smo neki svoj mali indoor s foampitom, ponekim kikerom, benkom, piramidom i barem 4 do 6 sati vozim tamo. Kondiciju i snagu održavam svakodnevnim odlaskom u teretanu.

Kad ćemo vidjeti neki trik s tvojim potpisom?

Za sada još nemam neki svoj trik, ali radim na njemu i neka to ostane tajna dok ga ne usavršim.

Cilj za 2015. godinu...

Cilj je biti na što više natjecanja i postići što bolje rezultate. Ali svakako i putovati da steknem iskustva na što više različitih parkova kako bih se lakše prilagođavao i stekao iskustva da mogu sve svoje trikove napraviti na različitim elementima. I dakako, naučiti sve one trikove koje sam zapisao u svojim planovima. I na kraju, prezentirati ekstremni sport, ojačati scenu i privući što više novih BMX vozača. Uvjeriti ljude da je BMX sport koji zaslužuje svoje mjesto u svijetu sporta. Pokazati mladima da su ciljevi ostvarivi ako imaš jaku želju, uložiš puno truda, napraviš plan kako doći do cilja i u potpunosti se posvetiš tome.

Koja je najveća čar natjecanja?

Osim dobrog druženja, upoznavanja novih ljudi koji žive za to što i ti živiš, užitak je odvoziti vožnju kakvu si zamislio u glavi, biti zadovoljan onim što si napravio i ostvariti što bolji rezultat. Ne mogu opisati koji nalet adrenalina osjetim kad se publika digne na noge i da ti podršku za neki novi trik koji još nikada nisi isfurao. I onda isfuraš trik, nema veče čari od toga.


Inspiracija, motivacija, što te potiče da budeš bolji...

Otkad je moj san postao ostvaren cilj (moja Red Bull kaciga), ne treba mi veće motivacije ni inspiracije. Sada su mi odškrinuta vrata ekstremnog sporta. Zar da propustim tu priliku koju neki ljudi ne dobiju nikada? Želim učiti, spreman sam za to, imam svoj plan, ne bojim se izazova i kako bi neki rekli...samo je nebo granica. :)

„Be yourself and ride for yourself!“