Premda je u svojoj povijesti osvojila čak 17 medalja na velikim međunarodnim natjecanjima, hrvatska rukometna reprezentacija nikada nije osvojila europsko zlato. Izbornik Željko Babić i njegova pomlađena reprezentacija nakon dugo godina nemaju takav prioritet.
Hrvatska je do sada osvojila četiri medalje na europskim prvenstvima - po dva srebra (2008, 2010) i po dvije bronce (1994, 2012). Na posljednjoj europskoj smotri 2014. u Danskoj ostali smo bez odličja. U susretu za broncu hrvatsku vrstu koju je vodio izbornik Slavko Goluža pobijedila je Španjolska 29-28.
Hrvatska je jedna od samo pet reprezentacija (uz Francusku, Njemačku, Rusiju i Španjolsku) koje su nastupile na svim dosadašnjim EP-ima, a u ukupno 74 utakmice ostvarili smo 42 pobjede, 25 poraza i 7 remija.
Sve je krenulo debijem u Portugalu
Žetva je počela na prvom ikad odigranom Europskom prvenstvu, u Portugalu 1994., kada su u polufinalu naši izgubili od Šveđana, ali su u borbi za broncu izvojevali pobjedu s golom razlike protiv Danaca. Na idućem EP-u (Španjolska 1996.) Hrvatska nije izborila polufinale, baš kao ni u Italiji dvije godine kasnije.
Godine 2000. Hrvatska je po prvi (i dosad jedini put) bila domaćin Europskog prvenstva. Osim što opet nismo ušli u borbu za medalje, u utakmici za peto mjesto u krcatom Domu sportova Slovenci su imali više živaca, ostavivši naše i bez mogućnosti da u Sydneyju brane olimpijsko zlato iz Atlante.
Nakon četri četiri neuspjeha uslijedilo 6 polufinala
Europsko prvenstvo u Švedskoj 2002. bila je svojevrsna prekretnica. Reprezentacija je doživjela rezultatski debakl, 'osvojeno' je posljednje, 16. mjesto, ali najvažnije je bilo da su Balić, Metličić i društvo prikupljali iskustvo na prvom zajedničkom natjecanju.
U Sloveniji 2004. u polufinalu su nam domaćini ozlijedili jedinog igrača za kojeg nismo imali pravu zamjenu (Petar Metličić je dobio prst u oko od Aleša Pajoviča), a Červarove trupe nisu se od toga oporavile do kraja te, ali i utakmice za treće mjesto (glatki poraz od Danaca).
Dvije godine kasnije opet poraz u borbi za broncu od Danaca, s razlikom što smo ovaj put izgubili od Francuza u polufinalu.
Najbliže toliko željenom europskom zlatu Hrvatska je bila u Norveškoj 2008. U finalu protiv Danaca nakon nepunih 10 minuta naši su poveli s 4:0, Danske nije bilo nigdje, ali onda su stali, Hvidt je počeo braniti, i premda je taj poraz zapravo značio najbolji rezultat dotad na EP-ima, ostao je gorak okus jer najsjajnije odličje bilo je jako blizu.
Austrija 2010. donijela je nastavak kompleksa od Francuza, koji su bili premoćni u bečkom finalu unatoč gotovo domaćinskoj atmosferi koju su naši imali u Stadthalleu.
Na EP-u 2012. u Srbiji nismo bili blizu zlato kao 2008., ali poraz koji su naši doživjeli od domaćina svakako je bio najbolniji. Nedvojbeno kvalitetnijoj reprezentaciji, koja je na putu do polufinala zgazila i nedodirljive Francuze u Novom Sadu, dogodila se neobjašnjiva blokada, promašivali su čiste zicere, razbranili srpskog vratara Stanića i Srbi su otišli u finale. Kakva-takva utjeha stigla je u trijumfu nad Španjolcima i prvoj bronci nakon Portugala 1994...
Na posljednjem Euru u Danskoj Hrvatska se po šesti put zaredom plasirala u polufinale. Tamo su nas čekali domaćini Danci koji su bili prejaki, a u utakmici za broncu po treći put su naši rukometaši izgubili i tako ostali bez medalje.
Hrvatska na Europskim prvenstvima:
2014 Danska - 4. mjesto
2012 Srbija - 3. mjesto
2010 Austrija - 2. mjesto
2008 Norveška - 2. mjesto
2006 Švicarska - 4. mjesto
2004 Slovenija - 4. mjesto
2002 Švedska - 16. mjesto
2000 Hrvatska - 6. mjesto
1998 Italija - 8. mjesto
1996 Španjolska - 5. mjesto
1994 Portugal - 3. mjesto