Ademi, Cro Cop, Lisa Stublić, imena su sportaša koji su kazne dobili u posljednjih deset dana ili ih tek očekuje neugodan proces dokazivanja i pravdanja što su i zbog čega „uzeli“.
Tri vijesti o kojima se priča
Zajednička definicija WADA-e i MOO-a o dopingu je kako je to primjena tvari koje pripadaju različitim skupinama farmakološki aktivnih tvari čija primjena nije dozvoljena. Kao takva protivi se etici u sportu i medicini.
Povijest dopinga
No, moramo biti svjesni jedne činjence. Doping u sportu postoji od kada postoji i sport. Još u vrijeme antičkih Olimpijskih igara sportaši su za poboljšanje učinka koristili vino i halucinogene, a poznato je i kako su Rimljani prije popularnih utrka s konjskim zapregama koristili razne „biljne mješavine“ koje su pili prije utrke. Sportašima iz tog vremena nije bilo strano niti pojesti koje životinjsko srce ili testise. Sve za jaču snagu i bolju izvedbu.
Korištenje raznih sredstava nastavilo se i dalje kroz povijest. Početkom 20. stoljeća Thomas Hicks, pobjednik maratona na Olimpijskim igrama 1904. gotovo je umro od mješavine alkohola i strihnina koje mu je njegov liječnik dao kako bi uopće mogao nastaviti utrku jer je u jednom trenutku kolabirao.
Prvi sportaš koji je na Olimpijskim igrama umro zbog korištenja nedopuštenih sredstava bio je danski biciklist Knut Jensen. Bilo je to 1960. na OI u Rimu, a iako se prvotno mislilo da je umro zbog vrućine, autopsija je pokazala kako je koristio amfetamine. Prvi biciklist koji je preminuo na Tour de Franceu bio je Englez Tommy Simpson 1967. i kod njega je pronađen amfetamin.
Iste godine Međunarodni olimpijski odbor osnovao je povjerenstvo za borbu protiv dopinga. Od samih početaka, doping se najviše vezao za atletiku i biciklizam. No, tijekom godina, proširio se i na druge sportove.
Moderno doba dopinga
U vrijeme podjele svijeta na „Zapadni i Istočni“ blok, sport je bila iznimno važna disciplina hladnog ratovanja. DDR i Sovjetski Savez izrasli su 70-tih i 80-tih u svjetske sportske velesile. Pa još i dan danas u atletici postoji masa rekorda koje su postavile, kako se kroz smijeh zna komentirati, „brkate atletičarke“ iz Istočne Njemačke.
No, to zapravo i nije bila šala. Upravo su Rusi i DDR-ovci „zaslužni“ za najveći preokret u metodama dopingiranja. Njihove vlasti poticale su korištenje svega što je moglo donijeti više medalja i više rekorda. 1956. godine dr. John Ziegler na OI u Moskvi otkrio je kako su Rusi kod priprema sportaša koristili testosteron pa je nakon povratka u SAD napravio sintetsku varijantu pod nazivom DIANABOL.
Tada kreće era korištenja anabolika ili anaboličnih stereoida koja je vrhunski sport odvela u novi smjer. Korištenje muških spolnih hormona omogućilo je povećanje snage, a to je posebno bilo vidljivo kod sportašica. Dr. Ziegler cijeli je život žalio što je lansirao svoj izum. Njegova primjena i zloporaba bila je nezaustavljiva, a tek 80-tih godina počela je i prava borba protiv dopinga.
Na Panameričkim igrama u Caracasu provodile su se prve iznenadne kontrole, što je uzrokovalo odustajanje desetaka američkih i drugih sportaša prije natjecanja. Počele su i masovne diskvalifikacije – potjerano je 19 sportaša.
Osnovna podjela dopinga
Sport je s vremenom postojao sve veća „industrija“. U njega se slijevalo sve više novca, a glad za medaljama i rekordima, koji su donosili slavu i novac, postajala je za neke glavna nit vodilja.
Sportaši su imali sve više ljudi oko sebe koji su brinuli o njihovim karijerama, a liječnici u laboratorijima postajali su sve važniji dio kotača.
Dopinška sredstva mogu se podijeliti na slijedeći način:
ANABOLIČNI STEREOIDI (testosteron i njegovi derivati)
STIMULATIVNA SREDSTVA (amfetamin, kofein, efedrin...)
OPOJNA SREDSTVA (marihuana, kokain, heroin...)
KRVNI DOPING (epo...)
BILJNI EKSTRAKTI (Ma Huang, Kava-kava....)
SREDSTVA PROTIV BOLOVA (kodein, analgin...)
PEPTIDNI HORMONI (serotonin...)
DIURETICI
LOKALNI ANESTETICI
BETA AGONISTI
Borba protiv dopinga
90-te su na svjetsku pozornicu sporta donijele prve velike doping skandale. Kada je pao berlinski zid iz DDR-a je stiglo priznanje o desetljećima korištenja steroida. Kina do 90-tih nije niti postojala na plivačkoj karti svijeta, a onda je na Olimpijskim igrama u Barceloni osvojila četiri zlatne medalje. Dvije godinađe kasnije na Svjetskom prvenstvu, kineske plivačice osvojile su 12 od mogućih 16 zlatnih medalja. Kada su krajem 90-ih napravljeni testovi pokazalo se da je čak 40 kineskih plivača i plivačica, koji su osvajali medalje u 80-im godinama, bilo pozitivno na doping.
1999. osnovana je WADA – Svjetska antidopinška agencija. Lista s imenima sportaša koja su do današnjih dana bila umrljana doping aferama je poduža. Mnogima su oduzete olinpijske i svjetske medalje, a preko noći su od sportskih ikona postali sportske sramote.
Najveći skandali ipak su se najviše vezali uz atletiku i biciklizam. Lance Armstrong, Ben Johnon i Marion Jones možda su ipak bili najeklatantniji primjeri kako od ljudi kojima se divio cijeli svijet, u samo nekoliko sati postati ljudi koje svijet prezire.
Posebno je porazno bilo istraživanje nazvano „Goldman dilema“. Liječnik i publicist Robert Goldman anketirao je veći broj vrhunksih sportaša postaviviši im pitanje: “Biste li uzeli pripravak, drogu, koja bi vam garantirala fantastičan uspjeh u vašem sportu, ali pod uvjetom da umrete pet godina nakon toga?“ Otprilike polovica je odgovorila potvrdno.
Postoji li uopće netko 'čist'?
Naravno. Većina sportaša ne koristi zabranjena sredstva i do svojih vrhunskih rezultata dolazi isključivo vlastitim radom. No, mora se priznati kako puno toga ovisi i o tome u kojem se sportu i kojoj disciplini natječete. Također je važno i od kuda dolazite. U Europi se doping ipak doživljava kao puno veći prijestup nego u SAD-u. U SAD-u je do mnogi spornih pripravaka puno lakše doći nego u Europi. Tamo su i mnogi pripravci legalni, u Europi nisu.
Internetska prodaja dodatno je omogućila širenje i dostupnost suplemenata za sportaše koji sadržavaju razne zabranjenje supstance.
Pravo je pitanje, hoće li doping ikada nestati sa svjetske sportske scene?
Nažalost, osobno mislim da neće. Igra mačke i miša između WADE i raznih laboratorija diljem svijeta traje već godinama. Sjećam se razgovora o dopingu, otprije 15-ak godina s jednim tada poznatim biciklistom. Kad su se kamere ugasile otvoreno mi je priznao. „Izbor ti je vrlo jednostavan. Ili ćeš nešto uzeti ili ćeš svima gledati guzicu!“
Sličnog je mišljenja i kreator jedne od najvećih dopinških afera, Victor Conte. Ozloglašeni osnivač BALCO-a, kalifornijskoga nutricionističkog centra, odležao je nekoliko mjeseci u zatvoru nakon priznanja o sustavnom dopingiranju poznatih američkih atletičara i bejzbolaša (u toj aferi „pala“ je i Marion Jones).
On je još prije nekoliko godina izjavio kako je uvjeren da je Usain Bolt, kao i drugi jamajčanski atletičari, dopingiran. Iznio je razloge za to mišljenje, a zanimljivo je da je jamajčanski savez pod posebnim povećalom posljednjih par godina, nakon što je otkriveno kako su Veronica Campbell Brown, Asafa Powell i još nekoliko njihovih atletičara bili pozitivni na doping.
Genetski doping – zastrašujuća budućnost sporta
Hoćemo li jednog dana na startnim blokovima gledati sportaše koji su djelomično kreirani u nekom od laboratorija? Vrlo lako moguće. Genetski doping još uvijek je područje o kojem se ne priča i ne zna puno. On je zapravo jedan od derivata genetskih terapija koje sve više ulaze u medicinu. Modifikacija ljudskih gena u svrhu poboljšanja čovjekova zdravlja je sigurno budućnost medicine.
No, svako medicinsko otkriće može se zlorabiti. Toga se posebno boje stučnjaci za doping diljem svijeta.
Naime, manipulacija s našom DNK, tj. sa djelovima gena koje je moguće „dekodirati“ i tako potaknuti proizvodnju određenih proteina koji pak mogu utjecati na rast i razvoj mišića, može se koristiti za brži oporavak od ozlijeda. Ali, nemojmo zaboraviti i da se hormon rasta koristi u razne terapijske svrhe. A i on se nalazi na listi zabranjenih sredstava.
Ono što najviše brine jest što je ovakvu vrstu dopinga nemoguće ili jako teško otkriti. Genetska terapija i inače je tema koja izaziva mnoge moralne i etičke dileme.
A kažu znanstvenici, ljudima je varanje u genima...
