Atmosfera, emocije, fluid koji vladaju oko olimpijskog leda hokej u vrijeme Igara uvrštavaju i u dnevni raspored ljudi koji inače i nisu ovisnici ovog sporta, te ni iz deset pokušaja ne bi pogodili tko je najbolji strijelac NHL-a ili branitelj naslova KHL lige. No, hokej na olimpijskom turniru nešto je posebno, događaj koji se iščekuje i pamti godinama.
Tri vijesti o kojima se priča
Tko uostalom može zaboraviti veličanstveni put Čeha do zlata u Naganu, na prvim ZOI na kojima su zaigrali NHL igrači, konačni trijumf Sakica i Lemieuxa u Salt Lake Cityju ili kanadsko demoliranje Rusa u četvrtfinalu Vancouvera?
'Miracle on ice'
No, kada se spomene olimpijski hokejaški turnir jedna priča uvijek će stršati visoko iznad svih drugih koje je ovaj sport ikada ispisao. Trijumf reprezentacije SAD-a nad SSSR-om na Igrama u Lake Placidu 1980. do danas je ostao jedna od najvećih senzacija u sportskoj povijesti, poznata pod prigodnim nazivom ''Miracle On Ice'' (Čudo na ledu).
Hokejaška dominacija Sovjetskog Saveza kroz 60-e, 70-e i 80-e godine prošlog stoljeća bila je zastrašujućih razmjera. Od Innsbrucka 1964. do Calgaryja 1988. Sovjeti su osvojili šest zlatnih olimpijskih medalja (jedini „uljez“ bili su upravo Amerikanci), a od 24 svjetska prvenstva između 1963. i 1990. čak 18 završavalo je sa sovjetskom himnom.
U to vrijeme šah i hokej imali su posebno mjesto u sovjetskom društvu. Dominacijom u šahu svijetu su željeli pokazati da su pametniji od drugih, a superiornost u hokeju značila je da su „brži, viši, jači“.
„Redaljku“ njihovih velemajstora na svjetskom tronu nakratko će, u prvoj polovici 70-ih, prekinuti ćudljivi genij iz Chicaga Bobby Fischer, dok je olimpijska supremacija SSSR-a u hokeju bila toliko izražena da se činilo kako će na svijetu prije nestati i vode i leda nego što će netko pronaći lijek za Zbornaju Komandu Viktora Tihonova.
Stvaranje povijesti
No, jedan čovjek mislio je drugačije. Herb Brooks, nekadašnji hokejaš koji je samo tjedan dana uoči Olimpijskih igara u Squaw Valley 1960. otpao iz sastava koji će dvadesetak dana kasnije osvojiti zlato, čvrsto je naumio kao trener ostvariti ono što nije uspio kao igrač. U ljeto 1979. u Colorado Springsu održao je kamp na kojem je tražio igrače za američku olimpijsku reprezentaciju. Naravno, u obzir su dolazili samo igrači sa sveučilišta, jer profesionalcima iz NHL-a nastup nije bio dopušten.
Dvadesetorici odabranih prosjek godina bio je 21 i bili su najmlađa momčad na turniru. U pet mjeseci Brooksova momčad odigrala je više od 60 prijateljskih utakmica, mnoge od njih s protivnicima iz Europe, kako bi se što bolje pripremila za ono što će ih od 13. do 24. veljače čekati u Lake Placidu.
Mjeseci uoči Olimpijskih igara bili su opterećeni velikim političkim napetostima. U prosincu 1979. Sovjetske trupe ušle su u Afganistan i, onako zategnuti, odnosi između dvije svjetske velesile dosegli su zabrinjavajuće nisku razinu. U siječnju 1980. tadašnji američki predsjednik Jimmy Carter najavio je mogućnost bojkota Ljetnih olimpijskih igara u Moskvi, a u takvoj atmosferi hokejaški turnir u Lake Placidu postao je „mnogo više od sporta“.
9. veljače, samo četiri dana uoči početka Igara, SAD i SSSR odigrali su prijateljsku utakmicu u Madison Square Gardenu. Tretiak i društvo uništili su Amerikance i s pobjedom od 10:3 dodatno se napunili samopouzdanjem uoči olimpijskog turnira. No, uz samopouzdanje očito je išla i doza prepotencije. Sovjetski izbornik Viktor Tihonov kasnije će priznati da je ta utakmica zavarala njegove igrače i dovela do podcjenjivanja Amerikanaca.
'Vjerujete li u čuda?'
U prvom krugu natjecanja na Olimpijskim igrama reprezentacije su bile razvrstane u dvije skupine sa po šest sudionika, a prve dvije odlazile su u finalnu skupinu. SSSR ostvario je svih pet pobjeda i u finalnu skupinu prenio dva boda (na osnovu pobjede protiv Finske, koja je također izborila prolaz), dok su putnici u završnicu iz druge skupine Amerikanci i Šveđani međusobno remizirali, te u „miraz“ donijeli po jedan bod. Svaku reprezentaciju čekale su utakmice s momčadima iz druge skupine, a na osnovu osvojenih bodova formirala se je ljestvica za konačan poredak na olimpijskom turniru.
Iako danas mnogi misle kako je „Miracle On Ice“ bila utakmica finala Olimpijskih igara, radilo se zapravo o prvom susretu finalne skupine. Utakmica je odigrana 22. veljače pred rasprodanom olimpijskom dvoranom, a potpuno nestvarno zvuči podatak da se nije izravno prenosila u SAD-u. TV kuća ABC jednu od najvećih pobjeda američke sportske povijesti emitirala je u snimci.
U svlačionici uoči utakmice Herb Brooks svojim je igračima održao legendarni motivacijski govor (isječka iz filma u kojem ga glumi Kurt Russell), u kojem je rekao kako bi od deset utakmica sa Sovjetima vjerojatno devet izgubili, „ali ne ovu utakmicu, ne večeras. Večeras smo mi najveća momčad na svijetu. Ovo je vaše vrijeme, njihovo vrijeme je gotovo.“
Najpoznatija hokejaška utakmica u povijesti
U nevjerojatnoj atmosferi, pred osam i pol tisuća gledatelja koji su stigli s nadom u rušenje sovjetskog Dream Teama, Zbornaja Komanda u prvoj je trećini dva puta vodila, ali Brooksovi sveučilištarci uporno su se vraćali. Pogodak za 2:2 postigli su sekundu prije kraja trećine. Zbog loše reakcije kod tog pogotka Tihonov je napravio nezamislivo. Bez konkurencije najboljeg svjetskog vratara tog vremena Vladislava Tretiaka zamijenio je Vladimirom Miškinom. Taj potez kasnije će opisati kao najgoru odluku svoje karijere.
Početkom druge trećine SSSR je poveo 3:2, a u sljedećih 25 minuta Amerikanci će samo dva puta zapucati prema sovjetskom golu, te zahvaljivati svom vrataru Jimu Craigu što san o olimpijskom zlatu i dalje živi. Nakon šest i pol minuta igre u posljednjoj trećini Vladimir Krutov zaradio je isključenje, a SAD priliku za konačni povratak. Na isteku vremena s igračem manje Mark Johnson postiže pogodak za izjednačenje, a nakon samo minutu i 20 sekundi dogodio se jedan od najupečatljivijih trenutaka olimpijske povijesti. Mike Eruzione, 25-ogodišnji napadač s Boston Universityja, postigao je pogodak koji je uzdrmao temelje najmoćnije sportske družine onog doba.
Do kraja utakmice ostalo je točno deset minuta i Sovjeti su panično krenuli po izjednačenje i obranu svoje sportske časti. Sve ono što će se potom događati ispričano je u brojnim intervjuima, ispisano u masi tekstova, te ekranizirano u nekoliko igranih filmova i dokumentaraca. Amerikanci će se obraniti svih sovjetskih napada, legendarni komentator ABC-a Al Michaels nekoliko sekundi prije kraja utakmice izustit će legendarnu rečenicu „Do you believe in miracles?'' (Vjerujete li u čuda?), a svijet u čudu svjedočiti najbolnijem od svih ruskih poraza još od šahovskog klasika Fischer – Spaski osam godina ranije.
Dva dana nakon trijumfa nad SSSR-om čudesna Brooksova momčad pobijedit će Finsku 4:2 i osvojiti olimpijsko zlato. Njihov podvig „Sports Illustrated“ će 1999. proglasiti najvećim sportskim događajem 20. stoljeća, a svjetska hokejaška federacija najvećom pričom u povijesti hokeja na ledu. Kapetan američke reprezentacije i strijelac najslavnijeg hokejaškog pogotka svih vremena Mike Eruzione povukao se nakon Olimpijskih igara, usprkos ponude New York Rangersa, uz riječi „ja sam svoj sportski vrhunac već ostvario“.
Dio igrača karijere je kasnije nastavio u NHL ligi, dio nikada nije došao među profesionalce, ali to je ionako bilo manje važno. Jer svi oni su, kako je rekao Eruzione, svoj vrhunac ostvarili tog 22. veljače u Lake Placidu.
Njihov vođa i učitelj Herb Brooks ostvarit će zapaženu karijeru u NHL ligi (New York Rangers, Minnesota North Stars, New Jersey Devils, Pittsburgh Penguins), a 2002. ponovno će sjesti na klupu olimpijske reprezentacije SAD-a. U Salt Lake Cityju, u kojem su njegovi najdraži igrači zajednički zapalili olimpijski plamen, Brooks će jednu novu generaciju američkih hokejaša dovesti do finala. Na putu do novog zlata zaustavit će ga Kanada predvođena Joeom Sakicem i Mariom Lemieuxom.
Nažalost, godinu dana kasnije, 11. kolovoza 2003. autor „Miracle On Ice“-a smrtno je stradao u prometnoj nesreći. Olimpijska dvorana u Lake Placideu, u kojoj su Brooks i njegovi golobradi studenti ispisali jednu od najvećih priča sportske povijesti, 2005. preimenovana je u Herb Brooks Arenu.
U čast čovjeka koji je vjerovao u čuda i svoje igrače uvjerio da se ponekad doista i događaju...
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
