„Naravno da je ostvarenje sna, sjećam se da sam kao klinac razmišljao o tome'', rekao je Borna.
Tri vijesti o kojima se priča
San je postao stvarnost pozivom kluba Colorado Avalanchea iz Denvera koji su mu ponudili da s njima krene osvajati titule najboljih. Prije tjedan dana se vratio iz njihovog pripremnog kampa gdje je trenirao s američkim marincima.
„Penjali smo se u Coloradu na planinu rocky mountain, kilometar i kilometar i pol u visinu.“
Jesi li mogao parirati marincima?
„Pa i ne baš, ali vidjeli smo stvarno neke dečke, rekao nam je zapovjednik: „Jel vidiš ove dečke? E pa oni vole ubijati ljude, tako da nije baš bilo super vidjeti te frajere, ali sve skupa je super bilo.“
Borna na ostvarenju svog sna radi od malih nogu. Strast ka hokeju, veliki talent te čelična upornost doveli su ga do trona najboljeg. Sportom se počeo baviti kao hiperaktivno dijete, a prvo je sanjao o nogometnoj karijeri.
„Bolje da sam bio nogometaš, bio sam glup, sad bi lagano trčkarao i imao milijune, a ovako moram trčati kroz vodu i imam napornog trenera, šalim se, ne znam, počeo sam igrati sa sedam godina s vrtićem sam bio na klizanju i Žugi je bio trener i pitao me hoću li doći na trening i tako je sve počelo.
Sudbina je za Bornu ipak imala drugačiji put te mu umjesto nogometa dodijelila hokej kao njegov životni put. Nakon igranja u Medveščaku, sa 15 godina je sam otišao živjeti i igrati u Finsku.
„Kad sam otišao falili su mi frendovi, obitelji, u školi nisam bio super s engleskim, imao sam dva i nisam znao ni pisati. Došao sam tamo, volio sam taj hokej i rekao sam to je to idem probati. Imao sam proplakanih noći, hoću se vratit ili neću i na kraju sam odlučio poslije pričanja sa starcima doma i odlučili smo da se ne vraćam i da ostajem tamo do kraja.''
U počecima nije vladao finskim te se često osjećao kao 'autsajder', no njegov karakter borca nije mu dopuštao predaju. Uskoro je Borna krenuo i u jezičnu školu te savladao finski. Prvi puta se javnosti obratio na ovom jeziku nakon utakmice s klubom Hivke kada su ga upitali za komentar o protivnicima.
„Ja gledam šta ću reći i kažem: Hivke smeće i nakon toga cijela dvorana je plakala od smijeha i sljedeći dan u novinama: Hrvatski igrač razbio Hivke na terenu i van terena i bilo je super jer sam dobio fanove, nije to sad da je bio neki skandal nego nikome nije bilo jasno kako je on to mogao reći, a ja rekoa, dečko iz Vukomerca je došao“
Nakon sedam godina u Finskoj, sudbina ga ovaj put vodi u Ameriku.
„Bole me noge“
Osim tromjesečnih kondicijskih priprema, krenuo je i na treninge borilačkih vještina. Priprema je to za fizičke obračune koji su dio hokejaškog folklora, a koje on osobno uvijek izbjegava.
„Tamo ako se potućeš važno je samo da ne dobiješ po lampi jer tamo ima frajera koji se tuku cijeli život i za to zarađuju.''
To je samo to što rade?
„Da, to je samo to što rade, nisu u hokeju bog zna šta, znaju klizati i pucati taj pak, ali uglavnom štite najbolje igrače.“
Njegov hokejaški san s njim gradi trener Jurica Franceković.
„Borna ima u sebi urođenu u sebi tu želju za pobjedom, ne voli biti drugi, uvijek se natječe i mislim da je to doprinijelo njegovom uspjehu.“
Ipak najzaslužniji za njegov uspjeh su tata Vlado i mama Snježana koji su ljubavlju i odricanjem stvorili svjetsku sportsku zvijezdu.
„Imam još djece za koje se ne zna pa ću još vidjeti jel ima još koje je genetski predispozicioniran i talentiran i na neki način idiot jer moraš biti idiot za to, to voljeti toliko trenirati, sedam godina u Zagrebu pitajte trenera Crnkovića da li može na prste jedne ruke nabrojati da nije došao na trening.
Danas mu tata mu svakodnevno kuha dok se mama pomaže oko aktivnosti poput shopinga. Naime, trebala mu je pomoć oko odabira odijela jer prema NHL pravilima na utakmice i s utakmica mora dolaziti u odijelu.
„Bio s mamom, prvo odjelo u životu ikad obučeno i nisam znao što da izaberem i nisam znao što je dobro pa sam ispitivao ljude po dućanu jel dobro, ja mislim da je dobro.“
Iako je hokej njegova najveća strast, na prvom mjestu u životu mu je ipak obitelj. Ako se obogati sportom, planira roditeljima kupiti kuću u blizini šume, a ostatku će šire obitelji otplatiti nagomilane kredite.
Što misliš dokle ćeš dogurati kao prvi Hrvat ikad u NHL-u?
''Pa nadam se do vrha, a vrh je kada si najplaćeniji igrač ikad.“
I onda ćeš se vratiti u Vukomerac?
''Naravno, napravit ću si kip u Vukomercu, kod autobusne stanice.“
Bornin američki san počinje za nekoliko tjedana kada će još jednom teška srca napustiti domovinu, a mi se nadamo se da će se jednog dana vratiti kao najbolji hrvatski hokejaš svih vremena.
