Sandra Perković, Josip Glasnović, Martina Zubčić, Manuel Štrlek... s razlogom Dubravi tepaju da je olimpijsko selo. Provjerili smo postoji li doista neka tajna veza između osvajača olimpijskih medalja i ovog kvarta na istoku Zagreba.
Tri vijesti o kojima se priča
"Takav je kvart, mentalitet, ljudi su okrenuti sportu. Ovako malo su nacionalno nabrijani i tako", kaže Branimir, stanovnik Dubrave.
"Svi su sportaši, mršavi, dobro je , u redu je'', dodaje Ksenija.
"Inače je poznat dosta po nekim ispadima, nasilnim ljudima, mislim da su onda u zadnjih par godina dečki i curke okrenuli prema sportu'', misli Antonija.
Prva olimpijska violina Dubrave bez premca je Sandra Perković. Ona ide korak dalje u objašnjenjima.
"Tajna je u mentalitetu i inatu koji stječemo i koji pružamo i vječnom željom za dokazivanjem, a i zraku koji se tamo nalazi."
A bez zraka je jučer gotovo ostala njena obitelj kad je Sandra bacala za zlato. Baka Ruža od uzbuđenja jedva je pratila nastup. Kao i većina obitelji iz Dubrave, i Sandrini su se u ovaj kvart doselili 70-ih godina prošlog stoljeća.
"U svakom kvartu čuči velika zvijezda, nije se još rodila samo. Ali mislim da je ovdje sklop ljudi, mi nismo starosjedioci, većina je ovdje došla, pa valjda ta borba, usađena od roditelja, od baka od djeda, ostala je u toj djeci, naučili su se boriti, pa valjda to'', rekla nam je Vesna Perković, Sandrina majka.
Samo nekoliko ulica dalje dočekuju nas roditelji zlatnog strijelca Josipa Glasnovića. Tata Franc prošao je težak put, pa ni sinovima nikada nije popuštao.
"Svaki ima svojih 10, 11 godina radnog staža u obiteljskoj zlatarni do prije par godina, oni su svaki odrađivali svoje radno vrijeme, a s obzirom da su daleko zagazili u ovaj sport sve više su išli na pripreme, takmičenja i tako dalje'', kaže tata Franc.
Ne smijemo zaboraviti ni Sesvete. Susjedni kvart Dubrave ima svog Filipa Hrgovića.
"Sadržajno nemamo mi ništa. Mi smo dio grada, koji je eto tako….Tu se ljude nauče boriti za opstanak, za život. A oni koji odu u sport naprave rezultate. Ta sirotinjska djeca, da ih tako nazovem, oni grizu čega se god prime. A ni koji zagrizu, oni idu do kraja'', kaže Pero Hrgović, otac boksača Filipa.
Da je Dubrava svoja država bila bi visoko rangirana na svjetskoj listi osvajača medalja. Točnije - bila bi u top 30 zemalja ispred, primjerice, Švedske, Danske, Ukrajine ili Češke.
