Luda je to bila noć u Salzburgu, osoblje hotela Sheraton ne pamti takvu “veselicu” kakvu su priredili Dinamovi nogometaši nakon trilera u Red Bull Areni i 2:1 (1:1, 0:1) pobjede protiv Salzburga u kvalifikacijama za Ligu prvaka! Dinamov šesti ulazak u elitu, drugi zaredom, a četvrti u posljednjih šest godina, bio je detonator slavlja koje je počelo decentno, no u burnoj noći skidale su se košulje, pjevale Dinamove pjesme...
Tri vijesti o kojima se priča
Negdje oko 2 ujutro, kad se činilo da se bliži trenutak odlaska na spavanje, odjednom je došla skupina igrača predvođena Eduardom i Machadom noseći zvučnik spojen s mobitelom i počela je ludnica u kojoj je posebno emotivan bio Eduardo koji napušta Dinamo i odlazi u Chelsea.
A kojih pola sata ranije doznali smo i da Soudani sigurno ostaje u Maksimiru, čini se da je i Ćorićev ostanak izvjestan, a vidjet ćemo kako će se rasplesti 'slučaj' Rog i hoće li Napoli povećati plaću našem nogometašu. Raspletom u kojem bi ostao i Rog svakako bi najsretniji bio trener Zlatko Kranjčar, koji je s čašom pjenušca u ruci primao zaslužene čestitke sa svih strana! Ovo je Kranjčaru drugi ulazak u Ligu prvaka, nakon 18 godina ponovio je taj uspjeh i jutro poslije, nakon prospavane noći (već je u tri sata Cico bio u sobi ostavivši igrače na “tulumu”, neki su slavili i izvan hotela!), ponudio je dojmove:
„Zasluženo smo ušli u Ligu prvaka, ova je momčad potvrdila kvalitetu, dečki su potvrdili da sam razložno vjerovao u njih! Bili smo ukupno bolji na obje utakmice, u Salzburgu smo dominirali u drugom poluvremenu i posebno u produžecima. Znam, pitat ćete me što se dogodilo u prvom dijelu, odgovor ću potražiti u svojevrsnom pritisku da moramo zabiti gol pa smo u tome 'izgorjeli'. I sreća je što nam domaćin nije zabio i drugi gol u trenucima kad je bio moćniji, Salzburg nije iskoristio svoje šanse i dao nam je priliku da se u poluvremenu posložimo“, kaže Kranjčar, koji je u Salzburgu pogodio s izmjenama, igrači koji su ušli (Ćorić, Pavičić, Schildenfeld) okrenuli su zbivanja na travnjaku:
„Uvijek je to tako, kad je rezultat na kraju dobar, onda je trener pogodio s izmjenama (smijeh)! Bilo je dobro, sve se poklopilo, a te su izmjene bile logične jer smo tražili promjenu u načinu igre.“
Jeste li u nekom trenutku pomislili da je sve otišlo k vragu, da nećete proći?
„Ne, nijednom! Samo sam pri 0:1 rezultatu priželjkivao da ne primimo taj drugi gol jer bi nas to vjerojatno dotuklo. I dobro je da smo samo s 0:1 otišli u svlačionicu...“
Što ste rekli igračima u poluvremenu, posebno, primjerice, Junioru Fernandesu, koji se iz iritantno slabog igrača prometnuo u junaka dvoboja pogotkom i asistencijom? Jeste li ga “povukli za uši”?
„Ma ne, ha, ha, ha... Razgovarao sam s njim, i ne samo s njim, upozorio sam igrače na pogreške i sve se u nastavku promijenilo u pozitivnom smislu. Što sam rekao Junioru? Ne, to vam neću reći, to ostaje tajna naše svlačionice. A najvažnije je da je pomak bio napravljen.“
Rekli ste da vam je ovo draži ulazak u Ligu prvaka od onoga prije 18 godina.
„Da, zato što je sad bilo neusporedivo dramatičnije, a i zato što je bilo dosta onih koji nisu vjerovali u ovu momčad, koja je na kraju pokazala da ima karakter, kvalitetu i petlju! No, ona Liga prvaka 1998. godine bila je prva, a prva je uvijek posebna, jer je – prva!“
Koja je Dinamova momčad bolja – ona iz 1998. godine s Prosinečkim, Marićem, Šimićem... ili ova?
„Zašto me to pitate? Kad bih istaknuo jednu, to bi se moglo protumačiti na način da podcjenjujem onu drugu. Reći ću samo ovako: u ovoj momčadi nema takve klase kao što je bio Robert Prosinečki, iako i ovdje ima izvrsnih igrača!“
Hoće li biti dolazaka, jeste li tražili pojačanja za Ligu prvaka?
„Vidjet ćemo, pregovaramo s nekoliko igrača i netko će zacijelo doći do kraja prijelaznog roka. A Ćoriću ću reći da je za njega najbolje da ostane u klubu barem još jednu sezonu!“
Vjerujete li i dalje da Dinamo može prezimiti u Europi?
„Plasman u Ligu prvaka pokazao je da imamo temelj za optimizam i vjerujem da se možemo 'potući' za to treće mjesto u skupini!“
