Engleski mediji nazvali su to britanskom momčadi, iako je u Xavijevom izboru samo jedan ne-Englez. Ne znamo što će na to reći Škoti? Možda će neki dodati da su oni već svoje rekli na referendumu.
Tri vijesti o kojima se priča
Kako god, Xavi se umjesto tradicionalnih engleskih 4-4-2 odlučio za formaciju 3-5-2. Odmah na startu iznenadio je s izborom vratara, izabrao je Frasera Forstera, trenutačnog „portira“ Southamptona.
„Barcelona je igrala četiri puta sa Celticom u posljednjih nekoliko godina, a Forster je svaki put bio u velikoj formi. Imao je nekoliko obrana koje nikada nisam vidio“, objašnjava Xavi.
Trojac u zadnjoj liniji s desna na lijevo sačinjavaju Rio Ferdinand, Soll Campbell i John Terry.
„Ferdinand je dao značajan doprinos u osvajanju trofeja Manchestera Uniteda u nedavnoj povijesti. Snažan je ali zna igrati. Kad ima priliku, iznese loptu i odigra pas, time bi se uklopio u igru Barcelone. Kada smo pobijedili Arsenal 2006. Campbell je postigao sjajan gol glavom, što ukratko govori o kakvom se igraču radi. Tip je klasičnog engleskog stopera: golem, snažan i teško ga je prijeći. Nisam uvijek pohvalno govorio o igri Chelseaja, iz jednostavnog razloga što su igrali dijamentralno suprotno od Barcelone. No, ne mogu poreći da je Terry jedan od postojanijih engleskih nogometaša protiv kojih sam igrao. Pravi je lider svoje klupske momčadi i reprezentacije.“
Petoricu u veznom redu su Velšanin Ryan Giggs, jedini ne-Englez u Xavijevom izboru, Paul Scholes, Paul Gascoigne, Frank Lampard i Steven Gerrard.
„Kod Giggsa me najviše impresioniralo što je uspijevao prilagođavati svoju igru što je bivao stariji. To mogu samo najinteligentniji nogometaši. Scholes je tehnički najbolji engleski nogometaš od Matta Le Tissiera. Nikada nisam vidio netko igra tako dobro, a čini se da ulaže malo napora“, kazao je Xavi, a onda prešao na svojeg najomiljenijeg engleskog nogometaša.
„Morate naporno trenirati, ali veliki igrači moraju biti talentirani. Gascoigne je bio prirodni genije, inspirirao me dok sam još bio u La Masiji. Nadam se da će riješiti svoje probleme. Lampard je jedan od rijetkih veznjaka s golgeterskim učinkom kao da igra na mjestu napadača. Lako je zabijao, a i tehnički je bio sjajan. John Barnes jedan je od prvih engleskih nogometaša kojih se sjećam a da sam cijenio njihove tehničke sposobnosti. Gerrard je u tom smislu jednako dobar, jednako kao i Lampard ima sve potrebno da igra u Barceloni.“
Xavijev napadački duet sačinjavaju iznenađujuće Theo Walcott i očekivano Wayne Rooney.
„Sjećam se da smo 2010. vodili 2:0 protiv Arsenala u Londonu, kontrolirali smo igru i ništa drugo nije dolazilo u obzir osim pobjede. Međutim, tada je u igru ušao Walcott, promijenio je tijek utakmice i na kraju je završilo 2:2. Jednostavno ga nismo mogli zaustaviti“, objasnio je Xavi zašto je izabrao Walcotta.
„Rooney se svojom igrom bez problema uklapa u stil Barcelone. Godinama je jedan od najboljih igrača na svijetu. Još uvijek je igrač koji na travnjaku radi razliku u korist Manchester Uniteda“, zaključio je Xavi.
