Prve dvije godine uživali smo u sjajnim igrama, pobjedama i do nesretnog poraza protiv Turske sjajnom Euru. Drugo dio mandata donio je puno manje hvalospjeva i komplimenata. Moskva - London - Beč – London, najvažnija su poglavlja u romanu 'Slaven Bilić - moja prva dva mandata'.
Tri vijesti o kojima se priča
>> VIDEO: 'Ostajem zbog igrača, javnosti i čelnika HNS-a!'
Ruska prijestolnica je nakon Mundijala u Njemačkoj ponudila novo hrvatsko ruho. Drugu formaciju - te Ćorluku, Modrića i Eduarda u glavnim ulogama. Krenulo je sve kao podmazano, nakon svake utakmice u Eduardovom liku ukazivao nam se sve više Šuker, a s maksimirskom krticom nam je i 'onaj gore' pokazivao da imamo generaciju koja nije prolazna.
Sa Wemblyja smo bahatim engleskim lavićima samo mahnuli - uživajte u dužem godišnjem poslat ćemo vam razglednicu iz Austrije. A tamo smo već nakon skupina Biliću počeli klesati kip. Nakon turske traume - kipari su zaustavili radove.
Krenulo se u nove pobjede. No kako tata Ćiro kaže 'od velikog mačka uvijek postoji veći'. A on, Capello, nas je već u prvom ogledu ostavio iza leđa.
Dudu na rehabilitaciji, označio je veću sterilnost u napadu. Medicinski karton bivao je sve puniji, a protiv Ukrajine smo se svađali sa stativama i srećom. Zadnja postaja London - ipak se čuda ne događaju svaki dan. Kako nama, tako i Andori.
I Slaven je nakon sudara u Dnjipropetrovsku u rovinjskoj hotelskoj sobi ostao u svojim mislima na jednom pitanju – da li da odem ili ostanem? Otok, Fulham, West Ham ili netko treći strpit će se još dvije godine…
