Prilično ironičan naziv jer je UEFA prostor pred čuvenim trijumfalnim vratima prije svega namijenila svojim sponzorima, tako da tamo neće biti tradicionalnog masovnog navijačkog gledanja finalne utakmice.
"Moram priznati da ne razumijem tu odluku UEFA-e", začuđeno je prokomentirao Bernd Schultz, predsjednik Berlinskog nogometnog saveza.
Berlince je to prilično naljutilo. Tamo je običaj da se pred Brandenburškim vratima gledaju velike utakmice i proslavljaju pobjede njemačke reprezentacije, jer to je mjesto koje pripada nogometnom puku. Tako je bilo oduvijek.
Mnogi su mišljenja da je UEFA ovom odlukom samo još jednom potvrdila da se nogomet sve više otuđuje od 'običnih' navijača.
Utakmicu će osiguravati tisuću policajaca, što je dvostruko manje nego kada su u finalu na Allianz Areni igrali Bayern i Chelsea. Njemačka policija ipak ima preča posla, u Bavarskoj se održava G7 samit.
Budući da policija ne predviđa veće probleme, navijački punktovi obaju klubova bit će udaljeni svega nekoliko stotina metara. Teško je reći tko će imati više navijača. Organizatori očekuju podjednak broj, dvadesetak tisuća s obje strane.
Nama se na prvi pogled učinilo da će Juve imati veću podršku. U Berlin smo stigli presjedajući u Münchenu. Zrakoplov je bio krcat navijačima 'Stare dame'. U mnoštvu navijača 'bianconera' stršio je dječak u Barceloninom dresu, mali Katalonac kojeg je majka povela na utakmicu. Hrabro se svađao s cijelim zrakoplovom.
Talijani su ga zezali, skandirali protiv Barcelone, govorili mu da će sutra plakati nakon utakmice, no nije se dao uplašiti. Kada se malo opustio, počeo im je uzvraćati.
"Samo se vi smijte, neće vam ništa pomoći. Barca ima Messija, njega nitko ne može zaustaviti", uzvraćao je mališan iz sveg glasa.
Talijani su širili ruke, gestikulirali, stiskali prste pred licom u tipičnoj talijanskoj pozi, znate već kakvi su, svi u isti glas nešto pričaju, viču, objašnjavaju... Ma bilo je doista urnebesno gledati taj simpatični obračun. Dječakova majka se smijala, pravila grimase i čudila se spretnim odgovorima svojeg sina. Vidjelo se da je bila ponosna.
U zrakoplovu je uz nas bilo još nekoliko Hrvata. Talijani su nakratko ostali zabezeknuti kada su im odgovorili da bi u ovom finalu najviše voljeli da nitko ne pobijedi ili da obje izgube. Trebala im je koja sekunda da shvate što žele reći.
"Vi ste sigurno simpatizeri Reala, Intera, Milana ili možda Rome. Baš ste luzeri", uzvraćali su Juventusovi navijači.
U zanimljivom društvu sat vremena leta od Münchena do Berlina prošao je za tren oka. Bilo je prilično zanimljivo i na večeri u tipičnoj njemačkoj pivnici. Katalonci i Talijani izmjenjivali su se u skandiranju i pjevanju navijačkih pjesama, Japanci su pozdravljali sve s pljeskom, valjda se još nisu odlučili za koga će navijati. I sve je bilo dobro dok se iza jednog stola nije digla skupina Engleza ispred kojih je bilo pivskih krigla kao u omanjim svatovima. Onako fino nakresani zapjevali su jednu odu Millwallu od koje se diže kosa na glavi. Japanci su oduševljeno zapljeskali, a Talijani i Katalonci istog su trenutka svi posjedali. Doletjeli su za stol konobari i osiguranje, upozorili dečke da ne plaše goste. Englezi su se opalili smijati, zajedno s njima i siroti Japanci kojima očito ništa nije bilo jasno.
"Pa nismo ništa napravili“, prokomentirao je tip čija je ćelavica tako blještala da se nad njom komotno možete obrijati.
Kako smo sjedili odmah preko puta njihova stola, zamijetili su da se smijemo.
"A za koga ste vi?" upitao nas je jedan 'trokrilac'.
"Mi smo neutralni, Hrvati".
"A, Hrvati...", uzvratio je. Bio je to uvod u jednu dugu i mamurnu noć...
