Prije negdje pet godina stariji kolega je radio priču o tome laže li Nigerija o godinama svojih reprezentativaca. Okrenuo je broj Milojka Pantića da dobije kontakt Bore Milutinovića, nekadašnjeg izbornika čak sedam svjetskih reprezentacija sa tri kontinenta, jedna od tih reprezentacija 90 – tih bila je Nigerija.
''Bora vam komunicira jedino emailom, napišite mu što trebate, javit će se on vama'', s druge strane slušalice čuo se prvi vokal etera Marakane.
''Hvala Milojko, recite email adresu?'', zahvalno će kolega.
''Bora Mundial! @, nešto...'', vulkanski će Pantić.
Kolega je još jednom zahvalio i spustio slušalicu. Nasmijao se, okrenuo prema meni i retorički pitao.
''Znaš li koja je mejl adresa Bore Milutinovića? Bora Mundial!''
''Hahaha...ti to ozbiljno?''
''Ne pomaknuo se s mjesta!''
Trener koji je vodio pet različitih reprezentacija na svjetskim prvenstvima, ubrzo se javio s nekog dalekog meridijana. Daleko o žiže teme o kojoj ga je kolega zvao. Danas 74-godišnji Milutinović miješao je koktel od kokosa i ruma i uživao u blagodatima penzije. Podijelio je tada nekoliko zanimljivih opaski o afričkom nogometu.
''Nije mi stvarno bilo na kraj pameti da ću ja, momak iz Bajine Bašte, završiti u Africi, Hondurasu ili Meksiku.''
Sličnu takvu priču vrtio je vjerojatno 46-godišnji izbornik Obale Bjelokosti Herve Renard. Nogometno ime iz malenog francuskog gradića Aix les Biensa. Igrački staž je kao branič odradio uglavnom u niželigašima. Iako je imao solidan potencijal. Igrao je za kadetsku reprezentaciju sa Desaillyem i Deschampesom, a u Cannesu je zaigrao kratko s tada nadolazećom zvijezdom Zinedineom Zidaneom. No, Cannes je bio daleko najzvučnije ime za koje je igrao.
Trener je postao već u 31. godini. Poznati francuski trener, izbornik Konga Claude Le Roy doveo ga je u afrički nogomet 2008. Kao pomoćnika na klubi Zambije. Prije nekoliko dana ga je u polufinalu Renard izbacio s Afričkog kupa nacija i izborio svoje drugo finale kao izbornik.
''On mi je poput drugog oca. Svaki put kada se čujemo na telefon, kaže mi nešto mudro što mi ostane u glavi.''
Očito mu je ostalo puno toga jer 'slonovi' pod njegovim vodstvom marširaju po drugi naslov u svojoj povijesti. Radi se zapravo o jednoj od najvećih bizarnosti suvremenog nogometa. Poprilično je nevjerojatno da Obala Bjelokosti ima samo jedan pokal u vitrinama prvaka, osvojen prije 23 godine, s obzirom na igrački potencijal svih ovih godina.
Na putu do naslova idu bez ikone afričkog i svjetskog nogometa Didiera Drogbe. Slonove predvode Renard i Yaya Toure. Mediji su Renarda davno okarakterizirali kao nogometnog Johnnya Brava. Bijela košulja, uske crne hlače, nabildana muskulatura i plava kosa.
Promijenio tri reprezentacije u trenerskoj karijeri, tri kontinenta a Zambiju je već vodio u dva navrata i 2012. Slavio baš protiv Obale u finalu. Visoki Francuz je magnet za medije, žensku publiku, ali i autoritet u svlačionici. Njegova holivudska fizionomija i trenerski talent najviše sjaje na afričkom nogometnom tatamiju. Hoće li o očima nogometnih poklonika zasjati još više nešto će se pitati i Ganu u nedjeljnom finalu.
