Tri vijesti o kojima se priča
U dvoboju HAŠK-a i Osijeka u Hrvatskom kupu, u srijedu 28. listopada 2015. godine, Sanja Rođak Karšić ispisala je povijest kao prva pomoćna sutkinja u utakmici završnice Hrvatskog kupa, u sudačkoj postavi Strahonja, Rođak Karšić, Crnčić i Bionda.
No, neće stati samo na tome, već će ove subote, 31. listopada, biti pomoćna sutkinja u prvoligaškom okršaju Lokomotive i Osijeka, u postavi Marić, Premužaj, Rođak Karšić i Pajač, u sklopu 15. kola. Rođak Karšić tako će postati prva žena koja dijeli pravdu na utakmici prve lige.
Sanja Rođak Karšić suđenjem se počela baviti sasvim slučajno, slijedeći oca po nogometnim terenima. Nogomet joj se uvukao pod kožu, a budući da nije imala prilike igrati, otac joj je predložio sudačke vode.
"U početku je to bila čista znatiželja, koja je kasnije prerasla u ljubav i posao", kaže Rođak Karšić.
Ispit za suca pripravnika položila je 2001. godine, a uslijedile su promocije u regionalnog suca (2003.), saveznog suca (2005.) te suca s oznakom Fife (2009.).
"U početku je bilo teško, naporno i zahtjevno, više psihički nego fizički. Općenito je žena na nogometnim terenima teže prihvaćena, no ugledala sam se na svoje kolegice koje su se borile u tim vodama čitav niz godina i bio je red da se to nastavi. Savjeti, suradnja i komunikacija uvelike su mi pomogli. Također, u tom poslu izrazito je bitna podrška obitelji, bez koje je to nemoguće", ispričala je.
Na Fifinu listu pomoćnih sutkinja uvrštena na prijedlog Ivana Košutića.
"Moram priznati da nisam bila pretjerano sretna jer je moj san bio postati glavna sutkinja, no ipak postojala je zainteresiranost te sam to prihvatila".
Te 2009. godine stiglo je veliko priznanje, poziv za Europsko prvenstvo za žene do 19 godina u Bjelorusiji, i tada je uvrštavanje na Fifinu listu dobilo puni smisao. Nakon prvog putovanja u Poljsku, novi su se događaji samo nizali te je Sanja Rođak Karšić već sudila u Portugalu, Grčkoj, Belgiji, Škotskoj, Finskoj, Kazahstanu i mnogim drugim zemljama, a u Bjelorusiji, Makedoniji i Walesu sudjelovala je na tri europske smotre U-19. U Walesu je sudila čak i polufinale.
Godine 2012. stigao je i prvi poziv za Fifin seminar u Portugalu. "Taj seminar mi je bio cilj i želja jer sam uživala gledajući kolegicu Ladu Rojc kako tamo napreduje", priznaje Rođak Karšić, a odmah potom stigao je i poziv za SP za žene do 20 godina starosti, u Japanu.
"Iskustvo je bilo fantastično, mjesec dana života na drugom kraju svijeta je nešto neopisivo, pravi izazov. Red, rad i disciplina na kraju su se isplatili jer je naš sudački tim dobio finale, a to je osjećaj koji se ne može opisati. Sve me to potaknulo i dalo mi motiva za dalje".
Na listu Druge hrvatske nogometne lige uvrštena je 2013. godine, kao druga žena s takvim statusom, nakon Blaženke Logarušić. Sljedeće je godine zajedno s Ladom Rojc pozvana na SP za žene do 17 godina pa su po prvi put u povijesti dvije Hrvatice zajedno sudile na tako velikom natjecanju, a kruna su bile utakmice otvaranja i polufinala.
To je otvorilo vrata prema najvećem i najjačem ženskom natjecanju, Svjetskom prvenstvu seniorki u Kanadi, poslije brojnih testiranja, seminara i finala Algarve Kupa u Portugalu.
"Natjecanje smo započele utakmicom otvaranja, a te utakmice uvijek imaju poseban značaj. Bilo je prekrasno. S odsuđenom četvrtfinalnom utakmicom mislila sam da je turnir završen za naš tim. No, do kraja turnira dogodilo se nekoliko situacija, a prva je bila moja prva veća ozljeda, napuknuće mišića lista, dok sam gotovo istovremeno nominirana kao sutkinja za finale - na sreću ili nesreću. To mi je bio najteži trenutak u karijeri, ali kako život ide dalje, hrabro i ponosno sam dignula glavu te krenula u čim brži povratak".
Takav se pristup opet isplatio te joj je 2015. godine pripala čast suditi Prvu hrvatsku nogometnu ligu, kao prva sutkinja u povijesti.
"Jako sam ponosna i sretna zbog iskazanog povjerenja svih tih divnih ljudi koji vjeruju u mene. Isto tako želim opravdati to povjerenje. Čitav ovaj put je dug i zahtjevan, no uz trud, rad, volju, predanost i puno podrške sve je lakše. Naravno da ima još natjecanja i želja u budućnosti, a dok je motiva i truda bit će i plodova tog rada. Da me netko pitao prije desetak godina, s osmijehom bih rekla da mi je to želja, ali sada mogu ponosno reći da želje mogu postati stvarnost".
"Veliko hvala na podršci svim ljudima u mom savezu, Koprivničko-križevačke županije, koji su vjerovali u mene od samih početaka, te svim ljudima u HNS-u koji vjeruju i ulažu u mene, a najveće hvala mojoj obitelji koja mi je uvijek vjetar u leđa".
