U razmaku od samo sedam dana prošlog su mjeseca na dvije najpoželjnije i najplaćenije trenerske stolice u Hrvatskoj zasjeli Niko Kovač i Zoran Mamić. U idućem tekstu ukazujemo da bratske veze u našem najpopularnijem sportu od svojih početaka nisu bile vezane samo uz teren nego su utjecaj širile na svlačionice, klupske urede i u novije vrijeme menadžerske agencije.
Analizu započinjemo u Hajduku. I to ne samo zbog poštovanja prema godinama ''majstora s mora'' već iz prostog razloga što su bratski odnosi duboko utkani u Hajdukov genetski kod. Fabjan Kaliterna, jedan od četvorice osnivača Hajduka, stariji je brat Luke Kaliterne. Pod vodstvom ''Barba Luke'' osvojiti će se dva prvenstva a članovi su te momčadi bili braća Poduje (Šime i Veljko) i braća Bonačić (Mirko i Ante). Istovremeno stasava Frane Matošić, najbolji strijelac u povijesti kluba i mlađi brat jednako glasovitog Joze. U Vukasovoj generaciji igrala su braća Bego (Ivo i Zvonko) i braća Grčić (Davor i Lenko).
U zagrebačkih plavih , za razliku od splitskih bilih, stvaranje kluba nije obojeno bratskim bojama. Ali sve će to , kao što znamo, biti nadoknađeno u novijoj povijesti. Čajkovske i Beline, prva dva para maksimirske braće, razdvojila je politika. Partijskim dekretom 1945. godine Zlatko Čik Čajkovski odlazi u Partizan, a mlađi brat Željko ostaje u Zagrebu. Rudi Belin će postati Dinamova legenda, a starijeg brata Bruna će „viša sila“ usmjeriti prema Beogradu. Neka druga ''viša sila'', nažalost, će ubrzo zatim u 33. godini zaustaviti njegov život.
Iduća glasovita braća stupaju na scenu krajem 70-ih. Riječ je o Hajdukovim blizancima Zoranu i Zlatku Vujoviću te Dinamovoj braći Cvetković (Zvjezdan i Boro). Možemo spomenuti da je tih godina dres Dinama nosio i Rajko Janjanin čiji je brat Željko bio prvotimac Rijeke. Član Hajduka i Dinama bio je Dražen Boban čiji će brat Zvonimir postati legendarni kapetan Dinama i ''vatrenih''.
U 90-ima kreću obiteljski biznisi
Ulaskom u 90-e nogomet postaje tvornica novca i pravi obiteljski biznis u Hrvatskoj. Rapidni porast nogometnih plaća, transfera i markentinške vrijednosti igrača te pojava sportskih kladionica proporcionalan je porastu bratskih veza u hrvatskom nogometu. Dok još uvijek imamo braću koja zajedno nastupa na zelenom travnjaku (Kovač, Šimić, Vučko, Sharbini, Santini ...) pojavljuju se i parovi u kojima barem jedan brat nikada nije profesionalno naganjao loptu.
Zanimljiv su slučaj npr. Slaven Bilić i Igor Štimac. Koliko god se na prvi pogled zbog svjetonazora i imidža doimaju kao dva nespojiva svijeta ipak je više sličnosti nego razlika među njima. Obojica su bili igrači Hajduka, West Hama i reprezentacije Hrvatske. Obojica su bili i hrvatski izbornici. Obojica su se okušali i na glazbenoj estradi. I na koncu obojici su braća (Domagoj Bilić i Damir Štimac) bili vlasnici nogometnih agencija.
Agenciju i sukob interesa braće Mamić nema smisla spominjati. Novinski papir potrošen na tu temu do sada je uništio stabala kao ljetni požar srednjeg intenziteta.
Obiteljska manufaktura prisutna je i u nogometnom klubu Split. Braća Slaven i Jozo Žužul poduzetničko su ime gradili godinama. Ali izgleda da im se tek ulaskom u nogomet upalilo svjetlo na kraju tunela. Dokaz tome je višemilijunski transfer golobradog Ante Rebića u talijansku Fiorentinu.
Za kraj smo ostavili braću Kovač kao nadu u bolje sutra. Kao nadu da će njemači mentalitet nadvladati hrvatske navike. Kao nadu da će Batman (Niko) i Robin (Robert) uvesti red u Gotham City (hrvatski nogomet). Dobro su počeli...
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
