Francuska 1998. – Konačno Galski pijetlovi na vrhu

U Francuskoj 1998. SP je ponovo je proširen, na 32 reprezentacije. Sustav natjecanja tada postavljen koristi se sve do danas: osam skupina po četiri ekipe u kojima dvije najbolje idu u osminu finala.

Prvi je put na SP-u nastupila i Hrvatska te odmah napravila senzaciju, ako se uopće može nazvati senzacijom momčad u kojoj su nastupali jedan Boban, Šuker, Prosinečki, Jarni, Stanić, Asanović, Ladić... Predvođeni izbornikom Blaževićem, koji je mjesecima „tulio“ da Hrvatska ima najbolju momčad na svijetu i bio je sasvim blizu istine, posebice gledajući s ove distance, Vatreni su kao drugi prošli dalje u skupini s Argentinom, Jamajkom i Japanom, a u osmini finala tukli Rumunjsku golom Šukera iz penala. Četvrtfinalni trijumf 3-0 protiv Njemačke, golovima Jarnija, Vlaovića i Šukera možda je i najveća utakmica u povijesti hrvatskog nogometa.

Domaćin Francuska igrao je također jako dobro. Skupinu s Danskom, Južnom Afrikom i Saudijskom Arabijom lako je prošla, a onda i Paragvaj u osmini finala zlatnim golom Blanca u produžetku. Uslijedio je sudar s Italijom u četvrtfinalu i prolazak na penale.

Sjajna Nizozemska igrala je poput generacije s kraja sedamdesetih. Na putu do polufinala sredila je Jugoslaviju (Srbiju i Crnu Goru) u osmini finala, a onda i Argentinu golom Bergkampa u četvrtfinalu. U polufinalu ih je čekao Brazil predvođen Ronaldom i Hiddinkova momčad ispala je nakon penala. Finale je izborila i Francuska, iako su naši poveli golom Šukera. S dva gola Lillian Thuram srušio je Ćirine snove o tituli prvaka. U velikom finalu na scenu je stupio Zinedine Zidane.

S dva gola glavom dotukao je Brazilce, a Petit zaokružio pobjedu na 3-0, za prvu titulu Galskih pijetlova u povijesti SP-a. Još uvijek nije sasvim razjašnjeno što se događalo s Ronaldom uoči finala. Veliki Brazilac izgledalo je potpuno iscrpljeno, navodno je povraćao i padao u nesvijest prije finala, ali ipak je igrao. Ostaje enigma je li morao ili je baš htio nastupiti usprkos svemu?

Najbolji igrač turnira bio je Ronaldo, a najbolji strijelac turnira hrvatski napadač Davor Šuker sa šest postignutih golova, a Hrvatska je tukla Nizozemsku u borbi za treće mjesto i uzela broncu.

Japan i Koreja 2002. – Brazil po peti put

Na prvom azijskom SP-u Brazil je briljirao kao u najboljim Peleovim danima, ovaj put predvođen trojicom velikih igrača: Ronaldom, Rivaldom i Ronaldinhom. Deklasirali su Brazilci ostatak svijeta i s lakoćom stigli do titule. Iako je važila za favorita skupine, Hrvatska nije uspjela proći u drugi krug natjecanja.

Turnir je počeo šokantno: porazom aktualni prvaka Francuza protiv Senegala. Nisu se Galski pijetlovi od toga uspjeli oporaviti i ispali su već u prvoj fazi, kao i Portugal. Italija se provukla u skupini s Meksikom, Ekvadorom i Hrvatskom, a onda ispala od domaćina Južne Koreje, u kontroverznoj utakmici. Španjolska je također pala pred Hiddinkovim Korejcima u četvrtfinalu. Malotko je računao na njih, ali Nijemci su predvođeni Ballackom nanizali pobjede nad Paragvajem, SAD-om i Južnom Korejom te se plasirali u finale SP-a.

Brazil je u skupini tukao Tursku, Kostariku i Kinu, a onda i Belgiju u osmini finala. Englezi su poveli golom Owena u četvrtfinalu, no Rivaldo i Ronaldinho preokrenuli su susret. Ronaldo je pak sredio najugodnije iznenađenje turnira, Turke, u polufinalu. S dva pogotka u velikom finalu Ronaldo je potopio i Njemačku, te svojoj izabranoj vrsti donio petu svjetsku titulu. Vratar "elfa? Oliver Kahn izabran je za najbolje igrača turnira, a Ronaldo je s osam golova bio najbolji strijelac SP-a.

Njemačka 2006. – Azzuri kad se nitko nije nadao

Na SP-u u Njemačkoj Italija se vratila na vrh svijeta. Iako su je tih dana potresali skandali oko namještanja utakmica Serie A, Lippijevi Azzuri nisu se dali smesti i naciji donijeli četvrtu titulu u povijesti najprestižnijeg nogometnog natjecanja. Toni, Totti, Grosso, Zambrotta, Del Piero i društvo otišli su do kraja i ono što prethodnih nekoliko darovitih talijanskih generacija nije moglo napraviti, njima je uspjelo.

Domaćin Njemačka s velikim ambicijama ušao je u ovaj turnir. S tri pobjede lako su Nijemci prošli skupinu, onda i Švedsku u osmini finala. Protiv Argentine u četvrtfinalu penali su odlučivali i sreća je bila uz Lehmanna i domaće. Brazil je dobro počeo turnir, prošao skupinu u kojoj je bila i Hrvatska, no u četvrtfinalu Henry ih je izbacio izvrsnim golom. Francuzi su tukli Španjolce, Brazilce pa i Portugalce u polufinalu. Predvođeni Zidaneom vjerovali su u titulu.

Italija je relativno lako prošla skupinu s Ganom, SAD-om i Češkom, a onda uz puno muke Australiju u osmini finala. U četvrtfinalu deklasirali su Azzuri Ukrajinu 3-0. Na putu do finala isprječila im se opasna Njemačka, no golovima Grossa i Del Piera u produžetku Talijani su i njih maknuli s puta.

Veliko finale Italije i Francuske počelo je golom Zidanea iz penala, no izjednačio je glavom Materazzi. Zatim su se strijelci golova sukobili, a Zidane je glavom brutalno nokautirao Materazzija i dobio crveni karton. Nikad nismo saznali što mu je Talijan rekao da ga je tako naljutio. Utakmica je otišla u produžetke i na kraju do penala. Nakon što su tri prvenstva zaredom gubili izvođenjem kaznenih udaraca, od 1990. do 1998., Talijanima se ovaj put osmijehnula sreća. Trezeguet je promašio, Azzuri su svi zabili i stigli do velike titule. Nijemci su se morali zadovoljiti broncom, a Klose je postao najbolji strijelac turnira s 5 zabijenih golova. Zinedine Zidane izabran je za najboljeg igrača turnira.

Južnoafrička Republika 2010. – Španjolska prvak svijeta, tuga u Nizozemskoj

Mundijal je prvi put organiziran u Africi, a Hrvatska se prvi put nakon osamostaljena nije uspjela plasirati na Svjetsko prvenstvo. U finalu se našle dvije nacije koje do tada nisu osvajale najvrjedniji pokal u nogometu – Nizozemska i Španjolska. Nizozemcima je to bilo treći finale, a Španjolcima prvo. „La Roja“ je pod vodstvom Vicentea del Bosquea slavila 1:0 golom Andresa Inieste u 116. minuti. U izrazito tvrdoj i gruboj utakmici, kakvu su prije svega nametnuli Nizozemci, tragičar utakmice bio Arjen Robben koje je imao dvije dobre šanse u prvih 90 minuta, u jednoj od njih našao se „oči u oči“ s Ikerom Casillasom, no nije uspio zabiti pogodak.

Španjolska je na turnir došla kao aktualni prvak Europe i jedan od najvećih favorita turnira. Međutim, već u prvoj utakmici pretrpjela iznenađujući poraza od Švicarske, no pobjedama protiv Hondurasa i Čilea ipak je izborila drugi krug. Španjolci su potom u osmini finala izbacili Portugal, pa u četvrtfinalu Paragvaj, u polufinalu Njemačku i naposljetku u finalu su pobijedili Nizozemsku.

Sve četiri utakmice u nokaut fazi natjecanja pobijedili su s 1:0. Nizozemska se prošetala skupinom sa stopostotnim učinkom. U osmini je pobijedila Slovačku 2:1, a u četvrtfinalu je izvojevala najtežu pobjedu svladavši Brazil 2:1, i to nakon što je gubila 1:0 i bila veći dio utakmice u podređenom položaju. „Oranje“ je u polufinalu izbacilo Urugvaj sa 3:1, no ponovno nisu uspjeli otići do kraja, što je izazvalo veliku tugu i očaj nizozemskih navijača koji su ipak smogli snage za napraviti veličanstveni doček svojoj reprezentaciji.

Na prvenstvu je bilo nekoliko infarktnih utakmica, a najveća kontroverza dogodila se u klasiku između Njemačke i Engleske u osmini finala. Njemačka je opet bila kobna za Englesku pobijedivši 4:1, ali kod rezultata 2:1 Engleskoj nije priznat pogodak Franku Lampardu, iako je lopta odbivši se od grede prešla gol-crtu najmanje za dva puna obujma. Iako je Njemačka objektivno bila dosta bolja, pitanje je kako bi utakmica završila da je Engleska izjednačila.

Njemačka je u utakmici za treće mjesto pobijedila Urugvaj, a titulu najboljeg igrača turnira odnio je Urugvajac Diego Forlan, koji je zajedno s Wesleyjem Sneijderom, Thomasom Müllerom i Davidom Villom podijelio prvo mjesto na ljestvici strijelaca sa pet postignutih golova. No, Mülleru je ipak pripala Zlatna kopačka jer je imao najviše asistencija, što je novitet uveden od ovog SP-a.