Nogomet
SPORTOVI
Nogomet
Komentar Željka Vele

Popravnog nema: Ili jeste ili niste...

Kada je Goran Ivanišević 2001. osvojio Wimbledon, nacija je odahnula. Nakon što je prethodno čak tri puta gubio u dramatičnim finalima, pobjedu protiv Raftera doživio sam kao da sam osobno dobio meč.

gol expired (Foto: DNEVNIK.hr)

I ne samo ja... Goran da se umirovi bez osvojenog Wimbledona? Nekako bi nam to stalno stajalo nad glavom. Ovako, kolektivno nam je pao kamen sa srca. Goran, hrvatski sport i svi mi navijači uopće, zatvorili smo jedno poglavlje i mogli mirno nastaviti dalje.

Ako je Rafterov pogodak loptom u mrežu Hrvate bacio u delirij, kada je Semih Senturk učinio isto, pali smo u očaj. Umjesto Gorana, od stvari iz bliže sportske povijesti Hrvate sada najviše tišti i žulja nogometni poraz od Turske na EURU 2008. Baraž za sljedeću eurosmotru nudi priliku da se zaliječe rane, da se sportska kolektivna memorija u Hrvata očisti od najcrnje točke. Porazom u Grčkoj, "vatreni" su izabrali teži put do Ukrajine i Poljske. "Teži" na kraju može ispasti i "slađi", ako se usput poravnaju neki stari računi.

U nogometnom smislu Turska je vrlo opasan protivnik. Uz BiH, koja je sigurno u većem naletu i u boljoj formi od Turaka, najopasniji kojeg smo mogli dobiti. Ali gotovo svi kolege, prijatelji i znanci reagirali su... "To! Baš dobro! Osveta je tu!" Za sada je tu samo prilika, zadatak će morati dovršiti Bilić i njegovi momci. I pravedno je da je ova generacija tako brzo dobila priliku za revanš, i to u utakmici koja nije samo jedna od mnogih, već susret gotovo "al pari" težine kao onaj bečki.

Sjećate li se koliko puta su vas progonile "bečke slike"? One koji su na terenu u toj priči sudjelovali, progone još više i češće. Nakon faze samosažaljenja, kod njih je sigurno došlo do faze odlučnosti i želje za sportskom osvetom. U slučaju uspjeha, oprošteno je sve... i Grčka, i Gruzija, i još neke klimave utakmice... Ako suočavanje s "vlastitom noćnom morom" uspješno završi, Bilić bi mogao vratiti veliki dio narušene karizme, ma praktično sve... Ako pak pokleknemo...? O tome nemojmo sada, lako je zamisliti što bi bilo.

Motivacija za susret je neupitna. Na to neće trebati potrošiti više od dvije minute. Očekujemo da jedanaest "kockastih" ratnika preore teren i u Turskoj i u Hrvatskoj. Očekujemo da sve, baš sve što imaju i znaju stave u službu prolaza protiv Turske. Očekujemo da u sljedećih mjesec dana baš ništa nije važno kao Turska. Očekujemo "olimpijsko primirje" u Savezu i da kompletan HNS pruži maksimalan servis reprezentaciji, osigura mir izborniku i njegovu stožeru u pripremi utakmice. Očekujemo da se medijski prestane kopati po Bilićevom liku i djelu sve do 15. studenog u ponoć. Očekujemo da Hrvatska prođe na EURO.

Dajte nam te Turke! Evo vam ih. Ili jeste ili niste...

Nastavi čitati

Nastavi čitati