Kad je Tomer Hemed u finišu prvoga dijela zatresao Pletikosinu mrežu, kroz maksimirske tribine prostrujala je uobičajena „post goal“ rutina: trenutak nevjerice i šutnje, psovka ili dvije, i onda ono što je dugo tinjalo: poklici „Igrajte, pederi!“ i prvi put urbi et orbi „Biliću, odlazi!“ Trajalo je kratko, ali upozoravajuće. Svakako je na gašenje „događanja naroda“ utjecala činjenica da je za minutu – dvije odsviran kraj prvoga dijela, pa su kritike nastavljene uz pivo, a u nastavku „blitzkrieg“ probuđene reprezentacije nije ostavio mogućnost da se tako nešto ponovi. No, spomenuti povici ostaju pohranjeni negdje u priručnoj memoriji, spremni za upotrebu kada i ako bude trebalo.
Tri vijesti o kojima se priča
Zašto se Slavena Bilića sve glasnije ne voli? Nije li to čudno za izbornika reprezentacije koja vodi u skupini s vrlo realnim izgledima da se izravno plasira na Euro? Sveto navijačko pravo je s kupljenom ulaznicom kritizirati sve i sva, no koliko ima smisla pozivati na smjenu cijelo poluvrijeme prije kraja ključne kvalifikacijske utakmice?
OK, nismo pali s Marsa. Reprezentacija izgleda manje uvjerljivo, lošije, nego prije tri godine. Bilićev grijeh, u mnogim očima neoprostiv, je neuspjeh u kvalifikacijama za SP u Južnoj Africi. Sasvim razumljivo bi bilo da stožer koji je vodio operacije odstupi. Razumljivo da, ali ne i nužno! Ako je već Bilić sa suradnicima tada „preživio“, onda treba dobiti cijeli i potpuni novi mandat za novi kvalifikacijski ciklus, o kojem će se suditi tek na kraju.
Nije fer prema izborniku reprezentacije imati tako kratak fitilj i da mu se, kad god ne ide sve glatko, „vadi utroba“ jer u dva susreta nije nijednom dobio Ukrajinu, a Englezi su nas 'natamburali' kao stare kante. Za to je mogao, možda i morao, dobiti otkaz u studenom 2009. Ako već nije, onda krećemo od nule i pravimo se da smo to zaboravili.
Prije desetak godina bio sam na utakmici Lige prvaka Manchester United – Real Madrid. Real je bio u krizi, United u velikom naletu. Figurativno rečeno, Španjolci su na Old Traford stigli kao janjad u klaonicu. Tribine „kazališta snova“ napunile su se navijačima koji su došli gledati kako Sir Alexove divizije razbijaju velikog protivnika. A kad ono, Raul, Ronaldo i Redondo uzeli su loptu i obukli crvenim vragovima luđačku košulju. Na 3-0 za goste s tribina nije poletio nijedan zvižduk, nijedna uvreda.
Salve zvižduka razlegle su se samo pet minuta prije kraja kada je Scholes odustao od trke za jednom nedostižnom loptom. Ne bi je ulovio ni u snu, ali nije smio prestati trčati dok je lopta bila u terenu i zato je pobrao zvižduke. Možete li zamisliti svoju reakciju da ste bili sinoć na tribinama i da Izrael vodi 3-0? Možete li zamisliti što je u glavi slovačkog navijača koji gleda kako mu reprezentacija sinoć gubi 4-0 doma od tamo neke Armenije? A Slovačka je bila na SP i tamo dobila Italiju.
Mi ne gubimo doma od tamo neke Armenije. Mi smo izgubili od Gruzije u gostima i to je križ koji će Bilić i igrači nositi do kraja natjecanja u skupini. Mi se, i kad gubimo od Gruzije i Izraela doma, uspijevamo vratiti, a to se ne može ako ne igraš punim srcem za reprezentaciju.
Teško je s boljeg se naviknuti na lošije. Mi smo osjetili kako je lijepo slaviti pobjede nad Engleskom i Njemačkom, pa nam je teško prihvatiti mučenje s Gruzijom, Maltom i Izraelom. Jasno je da se navijač sa sjetom sjeća tih vremena. Ali i „Hrvatska koja se muči“ vodi u skupini, ima 19 bodova od moguća 24. Ne izgleda uvjerljivo kao nekad, no grize, tuče se i dosta uspješno bori za Euro 2012. Mislim da nije fer ostaviti ih na cjedilu, vrijeđati, dok kvalifikacije ne završe. Pogotovo ne u 44-toj minuti.
