PRATITE SVE VIJESTI UOČI SVJETSKOG PRVENSTVA U BRAZILU
Švicarska 1954. – Njemačko 'čudo u Bernu'
Prvenstvo u Švicarskoj prvo je koje je pratila televizija. Sustav je bio sličniji današnjem: četiri skupine po četiri reprezentacije, iz kojih su dvije najbolje išle u četvrtfinale. Favorit je bila momčad Mađarske predvođena Ferencom Puskasom, koja je visokom pobjedom 8-3 nad Zapadnom Njemačkom opravdala status najvećeg favorita. Međutim, ta pobjeda daje lažnu sliku jer su Nijemci planirano nastupili bez osmorice igrača iz udarne postave.
Sepp Herberger povukao je prilično pametan potez. Bilo mu je jasno da će teško pobijediti sjajnu mađarsku "laku konjicu", za mnoge najbolju momčad svih vremena, pa je na teren poslao praktički drugu momčad, a udarnu momčad odmarao je za važniju utakmicu s Turcima u doigravanju skupine. Osim toga, Herberger je znao da bi se njegova momčad mogla naći s favoriziranim Mađarima u završnici turnira te ih je na taj način „uspavao“ i ostavio privid apsolutne nadmoći.
U četvrtfinalnom dvoboju Mađarska je svladala Brazil 4-2 u brutalnoj utakmici s puno prekršaja, dok je Zapadna Njemačka dobila Jugoslaviju 2-0. U polufinalu Mađari su tukli dotad na SP-u neporažene Urugvajce 4-2 nakon produžetaka, dok su Nijemci bili bolji od Austrijanaca 6-1.
Finale SP-a 1954. u njemačkoj sportskoj povijesti poznato je kao 'čudo u Bernu'. Naime, nakon poraza 8-3 u skupini, Nijemci su se u punom sastavu uspješno revanširali mađarskoj 'lakoj konjici' koja je od svibnja 1950. do srpnja 1954. nanizala 33 utakmice bez poraza, što je i danas nedostignuti rekord. Da tragedija za Mađare bude veća, fantastični niz pobjeda prekinut je baš u finalu SP-a. Pred 60 tisuća gledatelja u Bernu Mađari su rano poveli 2-0 golovima Puškaša i Csibora, no Morlock i Rahn uspjeli su izravnati rezultat, da bi u 84. minuti Helmut Rahn neobranjivo opalio i donio Zapadnoj Njemačkoj senzacionalnu titulu. S 11 golova Kocsis je bio najbolji strijelac turnira, ali Mađari su ipak ostali bez titule.
Švedska 1958. – Peleov Brazil započeo vladavinu
U Švedskoj se Brazil konačno uspio riješiti frustracija. Godine 1958. započela je vladavina Brazila, koji do tad nije osvojio niti jednu svjetsku titulu, iako je nastupio na svim turnirima. Tada 17-godišnji Pele bio je otkriće turnira. Poveo je svoju reprezentaciju do titule, prve od tri u njegovo igračko doba.
Sustav natjecanja bio je isti kao i u Švicarskoj: četiri skupine, prve dvije ekipe idu u četvrtfinale. Brazil je bio u skupini s Engleskom i odigrao 0:0, što je bila prva utakmica bez golova u povijesti natjecanja. Austrijcu i SSSR Brazilci su lako svladali i zauzeli prvo mjesto u skupini uoči četvrtfinala.
Pele je u četvrtfinalu zabio za minimalnu pobjedu Brazila nad Walesom, a dalje su prošli još i Francuzi, domaćini Šveđani i aktualni prvaci Nijemci. U polufinalu Pele je zabio još tri pogotka, Didi i Vava po jedan, za trijumf nad Francuskom 5-2, a u finale se probio i domaćin.
U dvoboju sa Šveđanima u finalu Brazil je dokazao klasu, ponovo pobijedio 5-2, a Pele je zabio još dva pogotka, za prvu brazilsku titulu u povijesti. Iako se 17-godišnji Pele proslavio svojim golovima, najbolji strijelac bio je Francuz Just Fontaine s čak 13 postignutih golova, rekord koji do danas nitko nije dostigao. Pele i Helmut Rahn su postigli po šest pogodaka.
Čile 1962. – Karaoke obranile titulu
Nakon 12 godina SP se vratio u Južnu Ameriku, a branitelji naslova Brazilci ponovo su briljirali. Iako bez ozlijeđenog Pelea, koji je stradao u utakmici po skupinama s Čehoslovačkom, Karaoke su ponovo dominirale, zahvaljujući mladom Amarildu i Garrinchi.
Sustav četiri skupine s po četiri reprezentacije i dalje je funkacionirao. Brazil je u skupini s Čehoslovačkom, Meksikom i Španjolskomn prošao dalje kao prvi, ali i ostao bez Pelea već u svojoj prvoj utakmici.
U četvrtfinalu Garrincha je s dva pogotka potopio Engleze, a domaćin Čile iznenadio je SSSR. U polufinalu je Brazil tukao Čile 4-2, i uslijedio je ponovni obračun Brazila i Čehoslovaka, u kojem su se Garrinha, Amarildo, Vava i društvo uspješno osvetili. Trijumfom 3-1 obranili su titulu prvaka svijeta. Među najboljim strijelcima turnira, njih pet s četiri postignuta gola, bio je i naš Dražan Jerkovića, a Jugoslavija je osvojila četvrto mjesto.
