Remi ili poraz na Malti možda ne bi značio kraj nadanjima o plasmanu Hrvatske na Euro, jer puno toga će ovisiti i rezultatima ostalih utakmica, a do Poljske i Ukrajine može se i s drugog mjesta, ali sasvim je sigurno da bi Bilić morao odstupiti. Uostalom, sam je priznao da bi podnio ostavku da Hrvatska nije preokrenula utakmicu protiv Gruzije u Splitu.
Tri vijesti o kojima se priča
Iako je jasno da je Hrvatska apsolutni favorit u ovoj utakmici, Bilićevi izabranici morat će ući u utakmicu s dužnim respektom prema protivniku koji na svojem terenu može biti „tvrd orah“.
Podsjećamo da je Malta umalo zakomplicirala život Grčkoj u pretprošlom kolu kvalifikacija za Euro u skupini, kada su Grci iščupali pobjedu golom Vassilisa Torossidisa u drugoj minuti sudačke nadoknade, a još je u živom sjećanju i remi hrvatske reprezentacije pod vodstvom Zlatka Kranjčara u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj.
Taj Cicin „kiks“ na Malti, koji na kraju nije prouzročio veću štetu, jer se Hrvatska plasirala na SP, „začinili“ su hrvatski navijači neredima koji se i danas prepričavaju na Malti. Zanimljivo je da će Maltežani utakmicu s Hrvatskom odigrati bez svojeg najboljeg igrača, napadača Danijela Bogdanovića kojem je malteški izbornik John Buttigieg dao slobodno zbog toga što je posljednjih dana bio zauzet transferom u Blackpool, pa nije mogao normalno trenirati i koncentrirati se na utakmicu.
Koliko li je tek Bilić mogao podijeliti „godišnjih odmora“… Da se Bilić držao malteških kriterija, protiv Malte ne bi zaigralo barem pola udarne hrvatske momčadi. Bilić je tijekom priprema na Braču uporno ponavljao kako nije zamijetio da su „transferne priče“ koje su se vrtjele oko hrvatskih reprezentativaca, posebice Luke Modrića i Josipa Šimunića, ostavile traga na njegovim pulenima.
Izborniku drugo nije ne preostalo nego da širi pozitivne vibracije, međutim, jasno je da bi transferni košmar u nekim glavama mogao ostaviti posljedice na travnjaku. To je najveća opasnost u utakmici s Maltom. I bez toga hrvatska reprezentacije u posljednje tri godine ima više nego dovoljno problema. Jedno veliko natjecanje je propušteno, a drugo je pod upitnikom, iako su nakon ždrijeba mnogi pomislili kako će se Hrvatska prošetati do Kijeva i Varšave.
Nije bez vraga Zdravko Mamić pozvao na „skupljanje glava“, pa čak i naredio „maksimalnu žrtvu“ reprezentativaca, barem onih koji su se u „bijeli svijet“ otisnuli iz Dinama, za sveti cilj – plasman na Euro 2012.
Od utakmice s Turskom u četvrtfinalu Eura 2008. Bilićeva momčad nije spojila dvije dobre utakmice, a niti je pobijedila neku čuveniju reprezentaciju. Uglavnom je to bilo „mučenje lopte“ i živaca hrvatskih navijača. Vrijeme je da se konačno preokrene trend. Na vratima su utakmice koje će reći punu istinu o Biliću i njegovim Boysima. Nadajmo se pozitivnom ishodu…
Hrvatska: Pletikosa – Vrsaljko, Ćorluka, Lovren, Strinić – Badelj, Modrić, Srna, Perišić – Mandžukić, KLasnić
