Nogomet
SPORTOVI
Nogomet
Uz bok 'brončanima'

Kovač nema alibi, a Brazilu su se rugali: Tko to ima Modrića i Rakitića?

Završio je prvi dio priprema hrvatske reprezentacije za Svjetsko prvenstvo u Brazilu. Kakvi su dojmovi i što možemo zaključiti nakon desetak dana treninga i utakmice s Malijem u Osijeku?

gol expired (Foto: DNEVNIK.hr)

PRATITE SVE VIJESTI UOČI SVJETSKOG PRVENSTVA U BRAZILU

Prema izvješćima koja su stizala iz Bad Tatzmannsdorfa, pripreme su protekle u odličnoj atmosferi, radilo se u tri smjene, ozbiljno i studiozno kao nikada do sada, gotovo da možemo reći kako je norma prebačena barem za duplo. Izbornik je također izrazio zadovoljstvo, pohvalio je napore „rudara“ i istakao kako je angažman i pristup bio na iznimno visokoj razini.

Dakle, klasika, ništa novo, pumpanje atmosfere uz pomoć starih alata i terminologije. Karikiramo, ali bacite li pogled u prošlost i posegnete li za bilo kojim tekstom s priprema uoči proteklih velikih turnira, vidjeli biste gotovo u dlaku iste komentare i citate. Promijenite li samo imena glavnih protagonista, ne bi bilo nikakve razlike.

OVDJE PRATITE SVE NAJNOVIJE VIJESTI O HRVATSKOJ REPREZENTACIJI

Uvijek je bilo „nikad bolje iako se ne može reći da prije nije bilo dobro“. Prijateljska utakmica s Malijem također nije donijela ništa posebno novo. Da je suditi po prijateljskim utakmicama, Hrvatska nikada ne bi osvojila broncu u Francuskoj, dok Njemačka i posebice Italija nikada ne bi bili prvaci svijeta, a bivša bi Jugoslavija imala barem tri „kante“. Znamo da nije osvojila ni jednu.

„Prvak svijeta u prijateljskim utakmicama“ na velikim natjecanjima najčešće je prošao kao bos po trnju. Uglavnom debakli. Čak ni rezultati u kvalifikacijama ne moraju ništa značiti a kamoli jamčiti. Najvažnije je proći dalje, sve ostalo se brzo zaboravlja i malo znači na glavnom turniru.

Brazil su donedavno ismijavali

Naravno da je uvijek bolje pobijediti nego izgubiti ili remizirati, pa čak i u prijateljskim utakmicama, ali ništa se bitno ne bi promijenilo da je u Osijeku izašla „nula“ ili čak poraz. Rezultati u prijateljskim utakmicama ne govore previše. Kamerun je remizirao s Njemačkom! Pa što onda? Nije li Njemačka izgubila od Švicarske uoči posljednjeg Eura? Nije li se prije Kupa konfederacija ismijavao Scolarijev Brazil kao najgori u povijesti, a nakon turnira odjednom je postao prvi favorit Mundijala? Tko je kraćeg pamćenja, neka potraži u tražilici komentare nakon niza loših rezultata „carioca“. Nije to bilo tako davno.

Ako atmosferu u nekoj momčadi može poremetiti negativan rezultat u prijateljskoj utakmici, onda ista ionako nema većih šansi napraviti ozbiljniji rezultat. Sve hrvatske reprezentacije mobilizirale su, da ne kažemo „galvanizirale“ baš sveopće kritike uoči velikih turnira. Nije li tako bilo uoči Francuske? Nije li tako bilo pred Euro u Poljskoj i Ukrajini?

'Modrićeva Hrvatska' uz bok 'brončanima'

A baš to posljednje natjecanje i igre hrvatske reprezentacije na tom turniru jedan su od razloga optimizma autora ovog teksta. To je zapravo ista momčad, temelje joj je udario Slaven Bilić, a Kovač je u ruke dobio još dva-tri fina pojačanja i ključne igrače s puno više iskustva s velikih utakmica. Iskustvo skupljeno u dva finala i polufinala Lige prvaka te u finalu Europske lige ne može se ničim kupiti. Najvažnija je procjena kvalitete igrača i ukupne snage momčadi. Kako god Hrvatska prošla protiv Australije u posljednjoj pripremnoj utakmici, nećemo promijeniti mišljenje da Niko Kovač ima u rukama drugu najbolju momčad u povijesti hrvatske reprezentacije.

Prema našem mišljenju, jači su bili, i to ne puno, samo originalni „vatreni“ pred Euro u Engleskoj i Mundijal u Francuskoj. Hrvatska od 1998. nikada nije imala, to je naše mišljenje, tako kvalitetne i u velikim bitkama iskaljene igrače.

Brazilci nemaju Modrića i Rakitića

Da, ima „tanjih“ dijelova momčadi, ali ne i „pretankih“. Na nekim pozicijama mogli bi biti i bolji igrači, ali ni postojeći nisu loši. Koja to momčad ima baš sve? Možda jedna ili dvije, i to eventualno. Je li vezni red Brazila na svjetskoj razini? Ako jest, što onda reći za hrvatsku „vezu“? Imaju li Brazilci veznjaka za kojeg se može reći da je bolji ili barem na razini Luke Modrića ili Ivana Rakitića? Nismo baš sigurni. A Brazil je, ne zaboravimo, prvi favorit turnira.

Slažemo se s Nikicom Jelavićem koji je neki dan rekao da često sami sebe podcjenjujemo i da zapravo nismo ni svjesni koliko dobru reprezentaciju imamo. Euforija nikako, ali ni defetizam ne donosi ništa dobro. Ako ne vjeruješ u sebe, nitko neće i sigurno nećeš uspjeti. Ako vjeruješ i pružiš sve od sebe, možda uspiješ. Zašto bi Hrvatska s dva prvaka Europe i osvajačem Europske lige u momčadi strahovala i drhtala od bilo koga? Ako Meksikanci najavljuju ni manje ni više nego napad na titulu svjetskog prvaka, zašto Hrvatska ne bi kao imperativ postavila barem prolazak skupine?

Naravno da nikoga ne treba podcijeniti, to je već toliko otrcana priča da je nema smisla dužiti, ali ako Hrvatska nije u stanju proći skupinu, onda povlačim sve što sam napisao o kvaliteti njezinih igrača. Skupina nije, da se razumijemo, laka, ali ima i jačih. A koja je to skupina za koju bi izbornik ili igrači rekli da je laka? Zar skupina s Eura nije bila znatno jača, što je pokazao i krajnji poredak, pa je nedostajalo samo malo sreće ili sudačke pravde da se prođe dalje.

Umor slabo opravdanje

Teza da su igrači izraubani, prema mojem mišljenju, također ne drži vodu. Kako našima, tako i drugima. Pa ne igraju za nogometne velesile igrači iz „lijevih liga“ gdje se hoda i planduje po terenu. To što su neki hrvatski igrači odigrali puno utakmica, samo potkrepljuje tezu da Hrvatska ima doista vrlo dobre pa i odlične igrače koji igraju u najvećim, velikim i tek poneki u osrednjim europskim klubovima.

Teoriju o nekom velikom umoru ruši činjenica da u završnici velikih turnira najčešće igraju uglavnom iste reprezentacije, čiji igrači redovito igraju u najvećim svjetskim klubovima. U nedavnoj prošlosti, kada se Hrvatska nije mogla podičiti svjetskim klasama tipa Modrića, Rakitića i Mandžukića, bila je obratna situacija. Tada je manjak minuta bio alibi za eventualan podbačaj na Euru ili SP-u.

Hrvatska ima kvalitetu, igrače u velikom klubovima, istinske svjetske zvijezde, iskusne igrače i nadolazeće, potentne mlade nade pred kojima su velike karijere, neki od njih mogli bi zabljesnuti baš na Mundijalu. Ako je u prošlosti bilo nerealnih očekivanja, jer realno i nije bilo neke prevelike kvalitete, ovaj put izbornik nema alibi - Hrvatska ima sve potrebno za barem prolazak skupine, a onda što Bog da i sreća junačka.

Nastavi čitati