„Slavene, kakva je atmosfera u momčadi?“ glasno je upitao predsjednik HNS-a Vlatko Marković izbornika Bilića uoči prvog treninga hrvatskih „trupa“ za odlučni megdan s Turcima.
„Odlična!“ uskliknuo je nasmijani Bilić.
„To mi je drago čuti, jer to je najvažnije“, uzvratio je „El Presidente“. Srdačno se zatim izljubio sa izbornikom, a potom se rukovao s Vedranom Ćorlukom, koji je baš u tom trenutku izašao iz svlačionice. Čarli je malo kasnio na trening, jer je još u nedjelju igrao utakmicu za svoj Tottenham.
„Još nedostaje samo Modrić, ali i on će predvečer stići. Važno je da rekonvalescenti izgledaju dobro“, zadovoljno je konstatirao Marković, ali i nakon toga duboko uzdahnuo. Možda se u tom trenutku sjetio da Hrvatsku na putu do Eura očekuje velika prepreka pod imenom Turska, a neki stvari u hrvatskoj vrsti još su pod upitnikom.
'Nama neviđeno nedostaju braća Kovač'
Pozdravio se „El Presidente“ i s kapetanom Darijom Srnom, ali nekako ga je sjetno pogledao, kao da je u njegovom licu tražio „grčki profil“ Nike Kovača. Nakon poraza u Pireju, Marković je naglasio da su ponajveći problem hrvatske reprezentacije dobro situirani igrači koji su izgubili nekadašnji entuzijazam, ali odmah je potom dodao:
Posebice ne karizmu Nike Kovača, neospornog lidera „Bilićevih boysa“ na travnjaku i izvan njega. Prateći trening iskusnim okom Marković kao da je tražio onog tko će u odlučnom srazu s Turcima konačno preuzeti ulogu neprikosnovenog vođe. Od odlaska Nike Kovača još uvijek se nije nametnuo novi „predvodnik čopora“, koji će u odlučnom trenutku dignuti glas, udariti šakom o stol i zagalamiti ajmooooooo!!! Možda je upravo to glavni razlog sunovrata hrvatske reprezentacije u posljednja dva kvalifikacijska ciklusa.
Srna za sada nije pokazao izražene liderske sposobnosti, Modrić jest najbolji igrač, ali svi osjećaju da nije „taj“. Možda Ivan Rakitić, ali tek u budućnosti, „raketa“ je još „zelen“ za taj posao. Tko onda? To se pita i Marković, ali jamačno i Bilić. I čini se da ne nalaze odgovor, jednako kao ni mi.
Marković na sahrani Floriana Alberta susreo Platinija i Džajića
Nakon onog nesretnog poraza od Turske u Beču, Niko Kovač je otišao u mirovinu. Od tog trenutka po hrvatsku reprezentaciju sve je krenulo naopako. Možda je to tek puka koincidencija, ali ne bismo se u to kladili. Tko zna, možda će novi sraz s Turcima biti nova prekretnica, ali ona koja će Hrvatsku odvesti u pozitivnom smjeru.
Tomu se nadaju reprezentativci, izbornik, novinari i navijači, a možda ponajviše „El Presidente“ koji je u Brežice stigao izravno iz Budimpešte, gdje je u ime HNS-a nazočio sahrani velikog mađarskog nogometaša Floriana Alberta.
„Na sahrani je bilo barem 20.000 ljudi. Okupila se krema europskog, pa i svjetskog nogometa. Bio je i Michel Platini, a vidio sam i Dragana Džajića. Mađari doista mogu biti ponosni“, zborio je Marković, koji je dobro poznavao Alberta.
„Čuvao sam ga u dva navrata, jednom u dresu jugoslavenske reprezentacije, drugi put u dresu Dinama, kada smo pobijedili njegov Ferencvaros 4:0. Doista je bio sjajan igrač, 1967. u jednoj anketi izabrali su ga za najboljeg na svijetu“, prisjetio se „El Presidente“ svoje mladosti, a zatim se vratio u okrutnu sadašnjost.
„Eto, vidite kako Mađari štuju svoje veličine, a nama ovdje ništa nije sveto. Sada je na meti Dinamo, a htjeli to ili ne htjeli priznati 'modri' su europski hit. Nakon 'stotinu' godina plasirali su se u Ligu prvaka. Nije to mala stvar, mlađi se ni ne sjećaju kako smo prije prolazili u Europi“, podsjetio je Marković na višegodišnju agoniju Dinama u europskim natjecanjima, posebice od sredine sedamdesetih do pred kraj osamdesetih kada nije uspijevao proći niti prva kola.
Na kocki su tradicija i financije
Dinamo nastavlja bitku sa svojim najfanatičnijim navijačima, a cjelokupni hrvatski nogomet s velikim financijskim i inim problemima. Svima će biti puno lakše ako se reprezentacija plasira na Euro. U suprotnom, manje ili više patit će svi, od Saveza do klubova. Ulog je golem, kako u financijskom smislu tako i psihološkom.
Na kocki je i dosadašnja fantastična tradicija odlazaka na velika natjecanja, a izgubi li se kontinuitet, jer Hrvatska još nije propustila dva velika natjecanja zaredom, bit će teško vratiti se u pobjednički kolosijek. Jer, tradicija je zeznuta stvar, i negativna i pozitivna, posebice u nogometu. Zbog toga su Markoviću bore na licu sve izraženije kako se približava obračun sa starim dužnicima Turcima. Svjestan je Marković da bi ishod utakmice s Turskom mogao odrediti sudbinu hrvatskog nogometa, sa njim ili bez njega na čelu HNS-a.
