Što god pokušavao, izbornik Slaven Bilić (43) do prije dva tjedna nije mogao složiti mozaik "Hrvatska na Europskom nogometnom prvenstvu". Uvijek je nedostajala neka kockica. U liku Vedrana Ćorluke ili Tomislava Dujmovića. A da ne spominjemo Niku Kranjčara, Ivicu Olića...
Tri vijesti o kojima se priča
"Pola momčadi mi ne igra", zavapio je Bilić.
Osjećao se kao gubitnik dok je dane provodio na rehabilitaciji u Opatiji. Nije pomoglo što je u sobi do njegove bio još jedan pacijent dr. Borisa Nemeca. Glavni tajnik HNS-a Zorislav Srebrić, dežurni optimist, također je bio na operaciji kuka, ali Biliću osim "Izborniče, čestitam, bit će sve u redu", nije mogao ponuditi nešto bolje.
I onda je krenulo, od gubitnika koji se tresao kakvu će momčad imati na raspolaganju, od izbornika koji je u svibnju trebao dobiti igrače bez minute igre i s njima krenuti u boj s motiviranim Ircima, Talijanima i neprikosnovenim Španjolcima, Slaven Bilić postao je glavni dobitnik.
I sve to u završnici prijelaznog roka. Bilić je izvukao jackpot, turobne su misli nestale, s velikim raspoloženjem odbacio je jednu štaku, napustio Opatiju i sada će u miru svog Splita odraditi zadnji krug rehabilitacije kako bi za prijateljsku utakmicu sa Švedskom, koja će se igrati 29. veljače, bio potpuno spreman. Transferi su Bilića vratili u život!
Četvorica njegovih igrača, dvojica iznimno važnih (Ćorluka i Dujmović), pa Jelavić koji mu puno znači i Subašić, za kojeg mu je bitno da bude sigurna pričuva Pletikosi, pronašla su nove klubove. Hrvati su ove zime bili hit prijelaznog roka, nije važno što je u Ćorlukinu i Dujmovićevu slučaju riječ o posudbama.
A baš su njih dvojica po mnogočemu ključna u Bilićevim razmišljanjima. Na poziciji zadnjeg veznog Ognjen Vukojević sve mete u kijevskom Dinamu, standardno igra, ali Bilić preferira Dujmovića, koji u moskovskom Dinamu nije bio "ni na mapi", a ako bi upao u konkurenciju igrao je na mjestu stopera. Odlaskom u Zaragozu dobio je minute, igra na mjestu zadnjeg veznog... Baš sve, kad je Dujmović u pitanju, ide Biliću naruku.
"Gledao sam Dujmovića u dresu Zaragoze protiv Reala, igrao je dobro, čvrsto, odgovara mu španjolska liga. Odličan je! Kada sam bio trener u Rusiji, vidio sam ga u dresu Perma, sjećam se da sam tada u jednom intervjuu kazao da mu je mjesto u reprezentaciji. Drago mi je što je došao tamo gdje zaslužuje", kaže nekadašnji Hajdukov trener Zoran Vulić.
A o važnosti igranja uoči velikog natjecanja svjedoči i njegova priča s EP-a u Portugalu 2004. godine. Tada je Vulić bio pomoćnik Ottu Bariću.
"Imali smo fantastična imena, odličnog izbornika i vrhunsko ozračje... Ali, najveći je problem bio što igrači u klubovima nisu igrali. Tada smo tome platili danak. Zato je Slavenu Biliću najvažnije da svi reprezentativci igraju, pogotovu oni koji će biti nositelji igre. Idealno bi bilo da svi koji su u sastavu imaju punu minutažu, jer na velikom natjecanju ne možete igrati sa 11 igrača. Naši igrači odlično su prošli u prijelaznom roku, posebno mi je drago zbog Nikice Jelavića", kaže Vulić, koji je Jelavića iz juniora, u kojima je bio pričuvni napadač, pozvao u prvu momčadi Hajduka.
Ćorluka bi u Bayeru iz Leverkusena, koji ga je dugo i silno želio, trebao dobiti punu minutažu. A on je jedan od ključnih. Zanimljiva je priča o odlasku Čarlija u Bayer. U Leverkusenu je pomoćni trener Splićanin Damir Burić Šolta, koji je godinama prije Bayera radio u Freiburgu. Primio se mobitela i nazvao Aljošu Asanovića, Bilićeva prvog suradnika.
"Da možemo imati četiri Ćorluke u obrani, pa još jednog na zadnjem veznom... Eto, takav je igrač", rekao je Asanović Buriću i mobitel dodao Slavenu Biliću.
"Ovome nemam što dodati ni oduzeti", potvrdio je Bilić.
To je bio posljednji okidač u želji Bayera da dovede Ćorluku. Slaven jednostavno obožava Čarlija. Još kada ga je vodio u mladoj reprezentaciji govorio je sebi u bradu:
"Gdje su skauti Reala i Barcelone, kako ne mogu prepoznati takvu kvalitetu!"
Ivan Katalinić bio je u stožeru Ćire Blaževića na SP-u u Francuskoj 1998., četiri godine kasnije u Japanu i J. Koreji bio je pomoćnik Mirku Joziću. Ona generacija iz '98. nije bila baš standardna u svojim klubovima.
"To je istina, ali ta je generacija po mnogočemu bila jedinstvena, bio je to izniman skup individualaca", objašnjava Katalinić.
Njegova razmišljanja o prijelaznom roku također idu u smjeru "Bilić – pobjednik". Posebno je naglasio značaj novih klubova Ćorluke i Dujmovića... (Agencija VLM)
