Kako će Hrvatska proći na Euru? To je top pitanje o kojem se ovih dana žustro diskutira na svakom ćošku Lijepe naše. Nismo proveli znanstveno istraživanje na uzorku od tri ili četiri tisuće građana, ali „prisluškujući“ razgovore navijača, kolega i prijatelja kojima je nogomet „ručak i večera“, stječemo dojam da je „nacija“ duboko podijeljena.
Možda se varamo, možda nismo dobro „opipali puls naroda“, ali kazat ćemo kako se ne sjećamo kada su posljednji put mišljenja o šansama hrvatske reprezentacije toliko varirala. Diskrepancija mišljenja možda je veća nego ikad. Defetizam i malodušje gotovo se jednakom žestinom miješaju s euforičnim optimizmom. Jednim dijelom to se može objasniti iznimno jakom skupinom, vjerojatno najjačom do sada, a drugim da lavovski dio Hrvata baš i ne vjeruju u snagu i kvalitetu svoje izabrane vrste. Pred Euro 2008. nacija je bila uvjerena kako će Hrvatska u najmanju ruku proći skupinu, a mnogi su vjerovali kako može otići i do samog kraja. Na kraju se pokazalo da su ta razmišljanja imala konkretnu podlogu. Slično je bilo raspoloženje i pred Euro 1996.
Nešto manja euforija vladala je pred Svjetsko prvenstvo 2006., pa je krah u skupini dočekan s velikim razočarenjem. Pred Euro 2004. ozračje je bilo prilično defetističko, a na kraju se pokazalo kako su loše prognoze imale svoje opravdanje. Na SP-u 2002. većina je očekivala prolazak skupine, no Jozićeva Hrvatska zapela je već na startu. Možda je ozračje slično današnjem bilo tek pred Svjetsko prvenstvo 1998. Nakon na jedvite jade izborene završnice, pola države predviđalo je fijasko Ćire i sinova, iako to danas mnogi neće priznati, a druga je polovica vjerovala u grandiozan uspjeh. Vjerojatno je danas broj zlogukih proroka nešto veći, ali dosta je i onih koji predviđaju veliki uspjeh.
Šanse Hrvatske na Euru potpuno različito vide i analitičari u inozemstvu. Neki niti ne spominju Hrvatsku u kontekstu pozitivnog iznenađenja, dok je drugi vide u samoj završnici. Ako je suditi prema tečajevima, najveće svjetske kladionice baš i nisu uvjerene da će Hrvatska daleko otići. Primjerice, najveća i najpoznatija europska kladionica William Hill okladu „Hrvatska prvak Europe“ plaća s koeficijentom 51.00, jednak tečaj imaju i Ukrajina, Poljska i Češka, dok su veći autsajderi samo Švedska, Grčka, Republika Irska i Danska.
Hrvatskoj se ne daju preveliki izgledi niti da će proći skupinu. Sudeći prema tečajevima, Španjolska i Italija golemi su favoriti. S druge strane, analitičari uglednog portala Goal.com Hrvatsku, zajedno s Rusijom, ocjenjuju „dark horseom“ Eura. S time što Hrvatskoj daju veće šanse da dođe do kraja zbog, po njima, povoljnijeg rasporeda u nokaut fazi natjecanja.
Oni koji smatraju kako Hrvatska nema izrazitih šansi podcrtavaju da je Bilićeva momčad u posljednje četiri godine odigrala tek jednu iznimno dobru utakmicu s izravnim suparnicima za plasman na SP ili Euro. Naravno, riječ je o Turskoj u prvoj utakmici doigravanja za Euro. Sve ostale je, ističu, izgubila ili remizirala (Engleska, Ukrajina, Grčka…). Kritičari misle kako je teško očekivati od takve momčadi da u kratkom razdoblju odigra tri ujednačeno kvalitetne partije, posebice jer je u vrlo teškoj skupini. Drugi, pak, smatraju da je Hrvatska izrazito nepredvidljiva reprezentacija koja u pravilu pruža najbolje partije protiv „zvjezdanih“ suparnika. Pesimisti će potvrditi uvjerenje optimista da Hrvatska ima nekoliko međunarodnih klasa, ali upozoravaju na očiti debalans između ofenzivnog i defenzivnog dijela momčadi.
Nije teško uočiti kako Bilić ima slatke muke sa sastavljanjem vezne i napadačke linije, dok je po pitanju obrane na sto muka. Već duže vrijeme nema pravog rješenja za lijevi bok. Mnogi će se složiti da je to rak-rana hrvatske reprezentacije. Ivan Strinić i prije njega Danijel Pranjić vjerojatno su najkritiziraniji igrači reprezentacije u posljednje vrijeme. I desni bok budi određene sumnje. Čini se da će tu poziciju držati Domagoj Vida, a on je u nekoliko navrata istaknuo kako se puno bolje osjeća na mjestu stopera, iako Bilić tvrdi da je bolji na bočnoj poziciji. Nismo baš sigurni. Ozljedom Dejana Lovrena nastao je problem i na mjestu jednog od dvaju stopera. Vedran Ćorluka trebao bi biti komandant obrane, on je već potvrđena klasa i od njega se mogu očekivati partije na visokoj razini.
Međutim, što očekivati od Josipa Šimunića ili Gordona Schildenfelda, koji će prema svemu sudeći dobiti prednost ispred iskusnog, ali u posljednje vrijeme neuvjerljivog stopera Dinama. Šimunić kaže da nije zaboravio igrati nogomet, ali nije u pitanju je li zaboravio, već može li? Schildenfeld je, kaže, imao dobru sezonu u Eintrachtu, ali ipak se natjecao u Drugoj njemačkoj ligi koja je daleko ispod razine onog što ga očekuje na Euru. Ne bude li kojim slučajem na visini zadatka, kladimo se da će mnogi na površinu izvući upravo taj detalj. Izbornik, naravno, može pribjeći i nekom iznenađujućem rješenju, kao što je to bilo protiv Turske kada je Ćorluka igrao lijevog beka, ali veliko je pitanje bi li sličan eksperiment imao uspjeha sa suparnicima kao što su Španjolska ili Italija?
Uglavnom, u obrani je previše otvorenih pitanja da bismo stavili ruku vatru kako će u tom segmentu igre sve perfektno štimati. Nadajmo se da hoće. Kako god, i optimisti i pesimisti imaju svoje argumente, a tko je bliže istini, saznat ćemo tek na Euru. Puno toga bit će jasnije već nakon prve utakmice u skupini s Republikom Irskom. Imperativ je pobjeda, a poraz, pa čak i remi znatno bi udaljio Hrvatsku od prolaska u drugi krug…
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
