Arsenal je prošle nedjelje slavio na Etihadu protiv Manchester Cityja (2-0), što je prva pobjeda Topnika protiv Građana nakon čak 893 dana! Način na koji je Arsenal stigao do pobjede bio je uistinu dojmljiv, posebice zbog taktike koju je postavio menadžer Arsene Wenger i zajedništva koje su pokazali svi igrači na travnjaku.

Francuski je stručnjak konačno shvatio da ne može igrati toliko otvoreno kada njegova momčad igra izvan vlastitog 'dvorišta' - Emiratesa. Iako su mu se oporavili i Mesut Özil i Theo Walcott, Wenger ih je odlučio ne koristiti, a na travnjak je poslao Francisa Coquelina (23). Postavio je formaciju 4-1-4-1, a u određenim su trenucima svi u momčadi igrali obranu.

Wenger stavio obranu ispred napada

Arsenal je imao svega 35 posto posjeda lopte u svojim nogama (najmanje u posljednjih 11 godina), no to nije bio ni najmanji problem zbog pristupa koji su igrači imali u trenucima kada je City imao loptu. Arsenal nikada ne bismo mogli opisati kao uravnoteženu momčad od obrane do napada, no Wenger je u ovoj utakmici u potpunosti pogodio s odabirom igrača, formacijom i taktikom.

Arsenal je u prošlosti muke mučio u gostima protiv najboljih, ponajviše zbog propusne obrane. Wenger je uvijek volio igrati s bekovima koji su često išli prema naprijed, no protiv Cityja Nacho Monreal i Hector Bellerin nisu zaboravljali svoje defanzivne zadatke. Kada bi napad išao preko lijeve strane Monreal bi se priključio istome, kao u situaciji kada je izborio jedanaesterac, no na suprotnoj bi strani obranu osiguravao Bellerin i obratno. Takvom je taktikom Wenger spriječio da Arsenal napadne City s previše igrača i ostavi previše prostora u obrani.

Pogodio s Coquelinom

Prevaga na travnjaku bila su dva igrača Arsenala - Santi Cazorla i Francis Coquelin. Potonji je bio glavni osigurač u obrani Topnika, koji bi urlao na svoje suigrače kada bi povlačili riskantne poteze i dovodili obranu u probleme. To se najbolje moglo vidjeti u jednoj akciji pred kraj prvog poluvremena kada je pogriješio Monreal, a Coquelin mu je nakon toga očitao bukvicu kao što mu to vjerojatno nisu radili ni roditelji.

Coquelin je 11 puta očistio loptu iz opasne zone i šest je puta samostalno prekidao napad Manchester Cityja. Tek je osam puta dirao loptu na bočnim pozicijama, a čak 55 puta u sredini terena, gdje je pomagao svojim obrambenim igračima.

Prekidi su bili veliki problem za Arsenal u posljednjih nekoliko sezona, a to je Topnike koštalo u prvoj utakmici protiv Cityja ove sezone kada su gosti do boda došli nakon kornera. Ista se situacija dogodila i protiv Liverpoola. U nedjelju je City izborio 16 kornera, no igrači Arsenala u nijednom trenutku nisu izgubili koncentraciju pri branjenju istih.

Virtuoz Santi Cazorla

Arsenal je bio organiziran i naporno je radio u obrani, no utakmicu je dobio zahvaljujući potezima u napadu. Cazorla je bio glavni pokretač svega, a uz to je bio prisutan na svim dijelovima travnjaka. Uklizavao je kao nikada prije, a u napadu je bio vrlo maštovit i jednostavno nerješiva zagonetka za igrače Cityja.

Naprije je odlično realizirao jedanaesterac pogodivši idealno uz vratnicu, a potom je iz slobodnog udarca savršeno točno pronašao Oliviera Girouda koji je postavio konačnih 2-0.  U konačnici je, naravno, proglašen igračem utakmice.

Točka preokreta

Arsenal je jako dugo vremena bio mekan, premekan na gostovanjima kod najjačih momčadi lige i redovito je znao primiti po tri, četiri, pa i pet komada.

Topnici nisu samo upisali tri boda protiv Cityja, već su na fantastičan način zaustavili suparnikovu napadačku silu tako da su radili konstantni pritisak na igrača s loptom u nogama.

Nije to bio nogomet koji Arsenal inače igra, ali je upalilo. Osim tri boda, Topnici su iz ove utakmice ponijeli puno pozitivnih stvari, između ostalog i veliko zajedništvo koje su prezentirali svih 90 minuta.

Dokazali su sami sebi da mogu igrati protiv velikih klubova u gostima, a to će im zasigurno dati puno samopouzdanja za utakamice do kraja sezone...