Tri su kola ostala do kraja Prve HNL. Dinamo dijeli samo tri utakmice od završetka sezone bez poraza i izjednačavanja povijesna Hajdukova rekorda iz 1950., kada su „bijeli“ pod vodstvom Bernarda Vukasa osvojili prvenstvo bivše države a da nisu izgubili nijednu utakmicu.
Poklopilo se da 65 godina kasnije rekord Vukasova, Bajdina Hajduka brani jedan drugi Vukas, Hari, današnji trener Hajduka, zajedno sa svojim „tićima“. Koliko znamo nisu u nikakvu srodstvu, ali koincidencija je zanimljiva.
Torcida poziva navijače Hajduka na bojkot derbija
Uoči derbija Vukas je izjavio da on i njegovi igrači uopće ne razmišljaju o tom podatku.
"Apsolutno u svlačionici riječ nismo rekli u vezi toga. Jednostavno smo bili usredotočeni samo na rad, na taktiku koju spremamo za tu utakmicu, a o nekakvim rekordima… Niti su igrači opterećeni time niti ćemo razmišljati o tome", poručio je Vukas.
Nekako mu baš i ne vjerujemo, čini se kao „pila naopako“. Teško da „bijeli“, jednako kao i „modri“, mogu izbaciti iz glave taj podatak. Budući da utakmica nema neku recentnu rezultatsku važnost, Dinamo je odavno prvak, Hajduk će prema svemu sudeći u Europu, ako se ne dogodi čudo i Split svlada Dinamo u finalu Kupa te Lokomotiva pretekne Hajduk na ljestvici, ostaje taj povijesni, ako hoćete sentimentalni motiv koji će tjerati „bijele“ da daju sve od sebe pa i više od toga ne bi li sačuvali rekord. Obične pobjede u derbijima, posebice u gostima, stvar su prestiža, statistike koja ostaje zapisana za buduća pokoljenja, a kako onda ne bi bili rekordi koji se pamte, brižno čuvaju i ponosno iznose na vidjelo u različitim prigodama.
Vukasovi momci danas brane čast kluba, pa i čast jedne neponovljive generacije, kada kažemo neponovljive, to nije kurtoazija, jer tko zna kada će Hajduk pa i hrvatski nogomet općenito imati momčad kakvu je imao Hajduk te 1950. Vladimir Beara, Ljubomir Kokeza, Božo Broketa, Ivo Mrčić, Ervin Katnić, Ive Radovniković, Dragutin Drvodelić, Slavko Luštica, Stane Krstulović, Frane Matošić, Bernard Vukas, Branko Viđak, Krešimir Arapović, Milorad Diskić, Tonći Radovniković, Vojko Andrijašević, Vladimir Šenauer. Trener Luka Kaliterna.
To je bila ta šampionska, svjetska momčad, sa svjetskim igračima. Svaka usporedba s današnjom potpuno je izlišna. Na odlučujućoj utakmici s Crvenom zvezdom osnovana je Torcida, 29. listopada 1950. (op.a. tada se igralo proljeće-jesen zbog Svjetskog prvenstva u Brazilu). Podatak da je te sezone osnovana Torcida Hajdukovu rekordu daje dodatnu draž i važnost.
I kako onda reći da današnji Vukasov Hajduk nema za što igrati, da nema što braniti danas na Maksimiru.
„Bijeli tići“ danas brane svoju čast i čast te velike generacije koja je donijela Hajduku prvi naslov prvaka nakon 21 godine. Sve što smo napisali za Hajdukove igrače vrijedi i za Dinamove. Osvojiti prvenstvo bez poraza, izjednačiti taj mitski rekord Bajdina Hajduka. Ima li većeg dostignuća? Možda legiji Dinamovih stranaca taj podatak i ne znači bogzna što, ali sigurno znači onima koji su odrasli u hrvatskom podneblju i okruženju, kojima je najveći derbi uvijek značio više od puke igre i nogometa. Veliki rivalitet održava se i održava i na ovakvim stvarima.
Ako Dinamo ostane ne poražen, ako prođe neokrznut Hajduk, Istru i Rijeku u zadnjem kolu, sigurno će uslijediti polemika - čiji je pothvat teži, veći, važniji. Hajduk je te sezone odigrao samo 18 kola, a Dinamo ove sezone 36. Međutim, veći broj utakmica ne znači i da mu je put bio teži. Ondašnja je liga bila puno, nemjerljivo jača od današnjeg HNL-a. Štoviše, nogomet bivše države nikada nije bio jači nego u tom poratnom razdoblju. 50-tih su se klubovi s ovih prostora mogli uspoređivati s najjačima u Europi, reprezentacija je doista bila jedna od najboljih na svijetu, kasnijih godina i desetljeća kvaliteta je samo padala. Ona velika helsinška momčad i danas se pamti i u dahu izrecitira: Beara, Stanković, Crnković, Čajkovski, Horvat, Boškov, Ognjanov, Mitić, Vukas, Bobek i Zebec.
Kada igrate protiv takvih igrača, prvenstvo od 18 kola čini se kao sprint preko minskog polja…
