Prije točno dva tjedna dogodila se tragična zrakoplovna nesreća u kojoj je poginula gotovo cijela momčad brazilskog nogometnog kluba Chapecoensea. Avion koji je prevozio 77 putnika srušio se u Kolumbiji zbog nedostatka goriva, no nekim čudom čak šestero ljudi je preživjelo. Jedan od njih je i novinar Rafael Henzel, koji je dva tjedna nakon nesreće detaljno za španjolsku Marcu opisao kako su se stvari odigrale.
Atmosfera je bila slavljanička, a onda su se ugasila svjetla
"Moje ime je Rafael Henzel i ovo je moje iskustvo tragične avionske nesreće. Te noći poginula je 71 osoba, šestero je preživjelo, a ja sam bio jedan od njih.
Naše putovanje započelo je u Sao Paulu. Nakon samo sat vremena leta stigli smo u Santa Cruz (Bolivija) gdje smo čekali avion s kojim smo trebali letjeti prema Medellinu. Atmosfera među igračima, novinarima, trenerskom osoblju i svima koji su bili na tom letu bila je sjajna. Slavljenička.
Let iz Bolivije bio je normalan sve do snažne turbulencije i alarma koji je uključila stjuardesa. Let je bio produžen više od 10 minuta i svi smo se počeli pitati je li sve u redu. Pilot se nekoliko puta javio na razglas i svaki je put rekao da ćemo sletjeti za 10 minuta.
U jednom su se trenutku sva svjetla jednostavno ugasila. Nitko nas nije obavijestio što se događa. Nitko nas iz zrakoplovnog osoblja nije obavijestio da smo ostali bez goriva i da ćemo morati prisilno sletjeti. Ta informacija nikada, ponavljam, nikada nije došla do nas.
Ne sjećam se koliko je vremena prošlo od trenutka kada su se svjetla ugasila do pada aviona. Kada sam pogledao desno od sebe vidio sam osobu koja je imala odvezani sigurnosni pojas i siguran sam da nije znala što se u tom trenutku događa.
Motori prestali raditi, nastala smrtna tišina
Kada je u avionu nastao mrak zavladala je smrtna tišina. Bilo je zastrašujuće. Svi su motori prestali raditi. Nakon nekoliko trenutaka tišine avion je pao.
Imao sam sreće da sam se probudio baš u trenutku kada je spasilačka ekipa prolazila blizu mene pa su me čuli kako vičem. Bio sam predzadnji kojeg su uspjeli spasiti.
Moje sjedalo bilo je zapelo između dva drveta, a moja noga između grana. Sjedio sam s dvojicom kolega u redu, u sredini, oni su poginuli, a ja sam imao veliku sreću da sam ostao živ.
Nakon što sam se probudio bio sam vrlo priseban i čim sam došao u bolnicu sam zatražio da nazovem svoju obitelj. Razgovor me jako pogodio jer mi je 11-godišnji sin rekao da je znao da sam živ jer je to osjećao u sebi. To mi je ubrizgalo novi život.
Tragedija koja je ujedinila svijet
Ova tragedija je toliko bolna da nemam riječi s kojima bih ju opisao. Sada se samo želim vratiti u Chapecoense, oporaviti se i nastaviti sa svojim svakodnevnim životom. Jako me boli što smo izgubili cijelu momčad i veliki broj svojih kolega novinara. No ova nesreća ujedinila je Kolumbiju i Brazil zauvijek. Cijeli svijet je priskočio u pomoć. Navijači, ovo je nogomet: bratstvo prije svega! U nogometu ne smije biti mjesta za tučnjavu, borbe, nasilje i smrt. Ne smije!
Zahvaljujem se svim Kolumbijcima koji su nam pomogli u tim teškim trenucima", ispričao je Henzel.
Otkako se dogodila nesreća mnoge su se stvari dogodile vezane za brazilski klub koji je živio najbolje trenutke svoje povijesti. Cijeli svijet ponudio je pomoć, CONMEBOL je odlučio prihvatiti prijedlog Atletico Nacionala i naslov Copa Sudamericane dodijeliti Chapecoenseu, no najbizarnije ipak ostaje da je klub kažnjen s 28 tisuća eura od strane Brazilskog nogometnog saveze jer nije odigrao posljednju utakmicu domaćeg prvenstva, iako su se klubovi dogovorili da je neće biti.
