Rijeka je doživjela dvostruki debakl u Koprivnici u razmaku od samo četiri dana i može se reći da je u potpunosti upropastila sezonu.
Tri vijesti o kojima se priča
Kakva priča: Pobijedio rak, vratio se i zabio u nokautu Rijeke
Ako Rijeka izgubi utrku za naslov prvaka, što je u ovom trenutku prilično izgledno, bit će to zbog posrtaja s „malima“, dobrim dijelom sa Slavenom, koji joj je četiri puta otrgnuo po dva boda, a sada ju je izbacio i iz Kupa. Rijeka je u derbijima s Dinamom i Hajdukom polučila vrlo dobre pa i odlične rezultate, no nije zabadava stara uzrečica kako se prvenstva osvajaju u „malim utakmicama“.
Rijekinim sunovratom u Koprivnici na svoje su došli oni koji već duže vrijeme upozoravaju kako su ambicije kluba prerasle trenerske sposobnosti Matjaža Keka. Slovenski stručnjak drugi put u sezoni ispustio je „uzde“ iz ruku. Prvi put u jesenskom dijelu kada je Rijeka olako prosula teško stečenu bodovnu prednost pred Dinamom, a drugi put u prošlom kolu u Koprivnici. Treću šansu teško će dobiti.
Rijeka nema ideju u napadu
Nakon Dinamova poraza na Poljudu, Riječani su danima trubili kako sve drže u svojim rukama, a onda su već u prvoj utakmici „kiksali“. U Koprivnici se još jednom pokazalo da Rijeka nema igru, posebice na gostovanjima. Kek očito pati od manjka kreativnosti. Slovenac je donio puno toga dobrog Rijeci; disciplinu i čvrsti blok, svrsishodnu igru na kontre protiv jačih suparnika, no ima velikih problema u kreiranju ofenzivne igre.
Kada se suparničke momčadi brane, Rijeka najčešće nema ideju kako razbiti bunker. To je ključan razlog zbog čega je upisala čak 11 remija. Da je u samo pet utakmica pobijedila i šest puta poražena, skupila bi više bodova i sada bi bila poravnata s Dinamom. Naravno da je to jasno i Keku, međutim, ipak nije uspio napraviti igru s kojom bi Rijeka dominirala na travnjaku i autoritativno lovila pobjede protiv suparnika od kojih je značajno kvalitetnija. Kek se cijelo prvenstvo uglavnom oslanjao na čvrstu obranu, a u napadu što bude. Tako se teško osvajaju prvenstva.
Na stranu to što je Rijeka ponovno razočarala u posljednjem derbiju s Dinamom na Maksimiru, jer ta utakmica na posljetku neće biti odlučujuća. Kek može naći opravdanje u činjenici da Dinamo još uvijek ima veći proračun i kvalitetniji kadar, ali Rijeka po tom pitanju ne zaostaje previše. Još je važnije što joj se na pladnju servirala jedinstvena prilika. Opterećen nastupima u Ligi prvaka Dinamo je imao jednu od najlošijih jeseni u posljednjih desetak i više godina. „Modri“ su prosuli mnoštvo bodova pa se Rijeka prilično lako mogla odlijepiti i stvoriti finu bodovnu zalihu, no prokockala je šansu.
Rijeka se uplašila šanse
Neki će reći da je na vidjelo izašao provincijski mentalitet kluba, odnosno da se Rijeka jednostavno uplašila šanse kakva se skoro neće ponoviti. Drugi će reći da je Kek ispunio misiju u prvoj fazi razvoj kluba otkada je u njega ušao talijanski kalital te da je za drugu fazu i novi iskorak potreban novi trener. Što god bio razlog, činjenica je da je Rijeka ove sezone ipak razočarala. Drugo mjesto ne može se smatrati uspjehom kada se zna u kakvoj je Hajduk financijskoj situaciji.
Vodstvo Rijeke je na prekretnici – ostaviti Keka na klupi i nadati se da će ispraviti pogreške ili krenuti u potragu za novim trenerom. Pitanje je delikatno i teško je ponuditi jednoznačan odgovor. S jedne strane, nije baš realno očekivati da će Kek preko noći promijeniti trenersku filozofiju, a s druge strane, promjena trenera radi same promjene neće donijeti ništa dobroga.
Na tržištu nije lako pronaći boljeg trenera od Keka, pitanje je postoji li uopće takav u Hrvatskoj? Ne vidimo tko bi to u Hrvatskoj samom pojavom nudio nadu u bolje dane. Jasno je da bi to morao biti netko s „imenom i prezimenom“, po mogućnosti inozemni stručnjak, a ni tada nema jamstva da će biti uspješniji od Keka. Mišković je na potezu, njegova procjena bit će ključna, možda i krucijalna za daljnji razvitak kluba.
