Od osamostaljenja hrvatski nogometaši priredili su nam pregršt lijepih trenutaka, i jako malo ružnih. Vjerovali ili ne, otkad se Vatreni natječu, propustili su tek jednu veliku nogometnu smotru, 2000. godine u Nizozemskoj i Belgiji.
>> Za povijest: Mogu li Hrvati opet pokoriti Wembley?
>> Eduardo: Kad me toliko napadaju, znači da me cijene
Maksimir je poznat kao neosvojiva tvrđava, Hrvatska je jedan od najboljih domaćina na svijetu. No, i na gostovanjima naši reprezentativci mogu igrati apsolutno sa svakim, čak i s najvećima. Pet velikih gostujućih pobjeda nismo zaboravili:
Italija – Hrvatska 1:2 (Palermo, 1994.)
Hrvatska je svoju prvu pravu ozbiljnu utakmicu od osamostaljenja igrala protiv tadašnjih svjetskih doprvaka Talijana, u kvalifikacijama za Euro 1996. Tada svijetu potpuno nepoznata selekcija predvođena Šukerom, Bobanom, Prosinečkim i Asanovićem pripredila je veliko iznenađenje i došla do pobjede kojoj se nitko nije nadao. Na vrućem gostovanju u Palermu Vatreni su potukli moćne Talijane predvođene Robertom Baggiom do nogu: dva spretna gola Šukera u 32. i 59. minuti bila su previše za domaćine, koji su tek uspjeli smanjiti u sudačkoj nadoknadi. Na Euro u Englesku su se na kraju kvalificirale obje ekipe: Talijani su nesretno ispali po skupinama, a Hrvatska još nesretnije u četvrtfinalu od nemilosrdne Njemačke.
Grčka – Hrvatska 0:1 (Solun, 1997.)
'Vjetroviti' gol Laudrupa, hat-trick Glihe na Poljudu, samo remi protiv Grčke na Maksimiru. Ćirini 'sinovi' našli su se zbog brojnih kikseva u nezavidnoj situaciji u kvalifikacijama za SP 1998. i na teškom gostovanju u Solunu kod Grčke igrala je našima samo pobjeda. Tvrda utakmica prijetila je da će završiti 0:0, no onda je, kao tko zna koliko puta prije i poslije, na scenu stupio Davor Šuker i golom u 75. minuti donio trijumf Hrvatskoj te produžio nadu u plasman na svjetsku smotru. Ono što se kasnije događalo zauvijek ćemo pamtiti: Schmeichel spasitelj u Ateni, Bokšićev pobjednički gol u Kijevu i na kraju svjetska bronca u Francuskoj 1998. godine! No, bez trijumfa u Solunu toga svega ne bi bilo...
Slovenija – Hrvatska 0:1 (Ljubljana, 2003.)
Sve je mirisalo na poraz i ispadanje Hrvatske u dodatnim kvalifikacijama za Euro 2004.. Nakon 1:1 u Zagrebu, u uzvratu protiv Slovenije u Ljubljani Tudor je 'pocrvenio' i naši su susjedi bili na pragu velikog trijumfa s igračem više, jer ih je i 0:0 vodilo na Euro. Ipak, kad je bilo najteže na scenu je stupio Dado Pršo, koji je u 61. minuti vrhom kopačke poslao loptu pokraj nemoćnog domaćeg vratara i osigurao Vatrenima plasman na Euro. Jedna od nezaboravnih pobjeda...
Švedska – Hrvatska 0:1 (Göteborg, 2004.)
Ugledni su bili Šveđani tih godina, predvođeni iskusnim Henrikom Larssonom i mladim nadobudnim Zlatanom Ibrahimovićem. Kako i ne bi bili: u Koreji i Japanu bili su prvi u 'skupini smrti' s Argentinom, Engleskom i Nigerijom, a dvije godine kasnije u Portugalu su bili hit prvenstva, ispali tek na penale protiv Nizozemske. No, Hrvatska je za njih ipak bila pretvrd orah. Golom Darija Srne iz slobodnjaka u 64. minuti naši su poveli i rutinski održali prednost do kraja. Bio je to početak stvaranja ove moćne hrvatske generacije, koja je svoje najbolje dane doživjela u vrijeme Slavena Bilića...
Engleska – Hrvatska 2:3 (London, 2007.)
Nezaboravna utakmica, najslađa gostujuća pobjeda otkad pratimo nogomet. Iako za Hrvatsku nije imala rezultatskog značaja, slavili smo ju kao da su naši osvojili svjetsko prvenstvo. Engleska je te večeri na Wembleyju potpuno nadigrana i na kraju ostala bez Eura 2008. Golovima Kranjčara i Olića Bilić Boysi su poveli, Englezi su se vratili, a onda ih je Petrić fantastičnim udarcem iz daljine dotukao. Engleska nam nikad neće oprostiti taj trijumf. Nadajmo se da će joj se naši nogometaši večeras još dodatno zamjeriti...
