Čini se da je odzvonilo Ligi prvaka i nogometu kakvog poznajemo. Čelnici pet najvećih engleskih klubova, članovi ekskluzivnog kluba znanog u Engleskoj po sintagmi „big five“, među koje po relativno novoj klasifikaciji osim „starih članova kluba“ Manchester Uniteda, Liverpoola i Arsenala odnedavno pripadaju Chelsea i Manchester City, dok su Tottenham i Everton ispali iz te ekskluzivne grupe, iako je Everton još uvijek četvrti po broju osvojenih naslova prvaka Engleske, održali su tajni sastanak u Londonu gdje su razgovarali o osnivanju Europske superlige (European Super League).
Engleski mediji doznaju da su se Ed Woodward (Manchester United), Bruce Buck (Chelsea), Ivan Gazidis (Arsenal), Ferran Soriano (Manchester City) i Ian Ayre (Liverpool) sastali u hotelu Dorchester na inicijativu Stephena Rossa, američkog milijardera i vlasnika NFL momčadi Miami Dolphinsa, čije se bogatstvo procjenjuje na oko 4 milijarde dolara.
Ross je u nogometni biznis ušao organizacijom Interkontinentalnog kupa prvaka koji se održava u ljetnom pripremnom razdoblju, a na kojem sudjeluju najveći europski klubovi. Prošlog ljeta turnir se igrao u SAD-u, Kini i Australiji i europskim velikanima je donio golemu financijsku korist. Tema sastanka je bila gašenje odnosno napuštanje Lige prvaka i osnivanje novog elitnog klupskog natjecanja.
Superliga za superbogate
Nedavno je na tu temu ponešto rekao novi predsjednik FIFA-e i dojučerašnji generalni tajnik UEFA-e Gianni Infantino.
„Stalno razgovaramo o tome kako da unaprijedimo natjecanje. Ne vidim razlog za pokretanje te teme. Superliga već postoji, to je Liga prvaka“, izjavio je Infantino, no očito je da najveći europski klubovi imaju drugačije mišljenje.
Dodatno elitiziranje europskog nogometa i osnivanje „lige bogatih“ nije nova ideja. O tome se spekuliralo u nekoliko navrata u posljednjih dvadesetak godina. Čelnik turskog velikana Galatasaraya Unal Aysal prije tri godine je izjavio kako najveći europski klubovi kuju plan za osnivanje Superlige.
Aysal i predsjednik Juventusa Andrea Agnelli razgovarali su 2013. o mogućnosti ukidanja Lige prvaka i pokretanja zatvorenog natjecanja u kojem bi sudjelovalo 20 velikih europskih klubova.
Razlog za ovu ideju se nameće sam po sebi. Najveći klubovi su uvjereni da bi na taj način zaradili znatno više nego u trenutačnom formatu Lige prvaka. Zatvorenim sustavom natjecanja riješili bi se „gnjavaže“ hoće li zauzeti jedno od četiri ili tri mjesta u domaćem prvenstvu koja vode u Ligu prvaka.
To je pitanje ove sezone posebice izraženo u Engleskoj gdje su na vodećim pozicijama Leicester i Tottenham, klubovi koji ne pripadaju kremi engleskog nogometa, posebice se to odnosi na Leicester, dok su Chelsea i Liverpool daleko od mjesta koja vode u Ligu prvaka. Slična situacija je i u Italiji gdje Milan i Inter posljednjih godina učestalo strahuju hoće li se plasirati u Ligu prvaka.
'Amerikanizacija' nogometa
Kako američki kapital sve više prodire u europski nogomet s njime dolaze i nove ideje imanentne američkom poimanju profesionalnog sporta, gdje su elitne lige najpopularnijih sportova zatvorene i jamče nastup svim klubovima bez obzira na ostvareni rezultat. Ideja o Superligi u Europi dozrijeva već godinama i čini se da je samo pitanje vremena kada će se realizirati. Članovi elitnog kruga očito ne brinu previše što će to donijeti ostalim klubovima koji će ostati izvan ekskluzivnog kluba, a zacijelo će izazvati još veće raslojavanje.
Ako se ideja realizira, Liga prvaka će postati drugorazredno natjecanje kao što je to danas Europska liga i donosit će puno manje novca. Televizije i sponzori zacijelo će „pobjeći“ za najvećim klubovima, jer tamo gdje igraju Real, Barcelona, Bayern, Manchester United, Liverpool, Juventus, PSG, Milan ili Inter seli se i pozornost svjetske javnosti. To je jasno kao dan. U prijevodu to znači da, primjerice, hrvatski klubovi mogu zaboraviti na goleme zarade od eventualnog plasmana u Ligu prvaka. Lako je zaključiti da će postojati elitna skupina klubova koja će pokupiti glavninu šlaga, dok će ostatku Europe ostati mrvice. Time će se ionako golemi jaz između bogatih i ostalih dodatno produbiti.
Međutim, što je tu novo ako se zna da će po procjenama ekonomskih stručnjaka do kraja 2016. jedan posto svjetske populacije kontrolirati više od pola svjetskog bogatstva, što znači da nekoliko postotaka svjetske populacije kontrolira 99 posto svjetskog bogatstva. Ekonomska slika svijeta će se, dakle, samo preslikati na nogomet. Da parafraziramo Haustor: "Radnička nogometna klasa odlazi u raj, pa, pa, proleteri..."
