Izbor momčadi godine uvijek donosi polemike. Kao što to obično biva u nogometa, mišljenja i ukusi se razlikuju, a i odabir je uvijek barem djelomično subjektivan, koliko god se trudili biti objektivni. Naš izbor temelji se prije svega na igrama i osvojenim trofejima na Svjetskom prvenstvu te u Ligi prvaka i nacionalnim ligama, i to upravo tim redom.
Bez intencije da je proglasimo apsolutnom istinom, nudimo našu idealnu „jedanaestorku“. Odlučili smo se za izrazito ofenzivnu formaciju 3-4-3: Neuer - Lahm, Hummels, Ramos - Robben, Modrić, Kroos, Di Maria - Messi, Diego Costa, Ronaldo.
Manuel Neuer
Možda i najlakši zadatak. Vjerujemo kako nema dileme da je Nijemac najbolji vratar današnjice. Svjetski je prvak s Njemačkom, bio je najbolji vratar Mundijala, možda i najbolji igrač cijelog turnira. Svakako jedan od najzaslužniji što je „elf“ uzeo četvrti naslov prvaka svijeta.
Neuer je prototip modernog vratara: visok, elegantan, fizički jak, eksplozivan, mačjih refleksa, odličan na crti, jednako dobar jedan na jedan, a možda i najbolji u čitanju igre. I vratar i branič, podjednako dobro igra i rukom i nogom, ima odličan pas i „tajming“ za istrčavanje. Kad se sve to spoji s nesalomljivim njemačkim duhom i karakterom, onda dobijete najboljeg na svijetu.
Philipp Lahm
Pep Guardiola tvrdi da je Lahm najinteligentniji nogometaš kojeg je trenirao. Može igrati na nekoliko pozicija, ali vjerojatno je najbolji na desnom beku braniča, iako je podjednako dobar i na lijevoj strani. Četiri ili tri braniča u zadnjoj liniji za Lahma je potpuno svejedno. Odlično čita igru, igra s obje noge podjednako dobro, ima odličan centaršut, dugi i kratki pas te vrlo dobar šut.
Omalen jest, ali zato je eksplozivan, hitar i izdržljiv. Mnogi će se složiti da je Njemačka podigla razinu svoje igre kada ga je Joachim Löw vratio iz veze na desnog braniča, nakon tijesne pobjede protiv Alžira. To je bio možda i ključan potez za osvajanje titule svjetskog prvaka. Zato i jest u našoj idealnoj momčadi kao branič.
Matts Hummels
Stoper Borussije Dortmund odigrao je bez pogreške Svjetsko prvenstvo. Hummels nije naročito brz, ali sjajno čita igru i tehnički je potkovan. Ima visinu i fizičku snagu, jak je u duelima i skok igri te rijetko griješi. Bio je u najužem izboru za najboljeg igrača Mundijala, izabran je u Fifin „dream team“ Svjetskog prvenstva.
Sergio Ramos
Sigurno jedan od najboljih braniča u posljednjih desetak godina, prema nekim i najbolji. Ramos ima sve potrebno za vrhunskog braniča, može igrati na mjestu stopera, beka pa čak i zadnjeg veznog, hitar je, eksplozivan, fizički snažan, za braniča tehnički dotjeran i zna zabiti gol.
Ramos je bio jedan od ključnih igrača Reala u pohodu na „la decimu“, svakako u najvažnijim utakmicama, polufinalu i finalu Lige prvaka. Ramos je praktički izbacio Bayern i slomio Atletico. Da nije zabio onaj gol u produžetku, u Realu bi sve bilo drugačije. „Kraljevi“ mu puno duguju.
Arjen Robben
Prema mnogima bio je najbolji igrač Svjetskog prvenstva. Malo tko će pobiti tezu da je Robben bio daleko najzaslužniji što je Nizozemska osvojila treće mjesto. Vjerojatno niti jedna momčad na turniru nije ovisila toliko o jednom nogometašu kao Nizozemska o Robbenu.
Čak ni Argentina o Messiju. Nizozemac je bio najkorisniji igrač Mundijala prema Fifinoj statističkoj obradi podataka putem Castrolova programa. Prema gotovo svim postavljenima parametrima bio je na vrhu ili u samom vrhu.
Luka Modrić
Možda smo subjektivni, ali Modriću većina svjetskih medija, posebice španjolskih, priznaje da je izrastao u jednog od ključnih igrača Reala i glavnog kreatora igre. Imao je najbolju sezonu u karijeri i bio je vrlo bitan faktor u Realovu pohodu na „decimu“. Modrić možda nije spektakularan igrač, ne zabija previše golova, ali mora mu se priznati da sjajno kontrolira loptu. Kada je on primi, čini se da je u sefu.
Modrić bez muke probija prvu liniju protivničke obrane, a onda filigranski točno proigrava Ronalda i društvo u vršku napada. Ronaldo, Benzema i Bale „kupe šlag“, ali teško da bi bili toliko učinkoviti bez vidljivog i nevidljivog Modrićevog učinka. Hrvat je cijelu sezonu sjajno kreirao igru Reala, a uz to i držao obranu, bilo ga je po cijelom terenu, igrao je praktički od gola do gola, i rijetko je griješio u predaji lopte. Dovoljno da zasluži mjesto u našoj idealnoj momčadi godine.
Toni Kroos
Bio je dugo ozlijeđen, ali oporavio se za Mundijal gdje je izrastao u veliku zvijezdu kao jedan od ključnih igrača aktualnog svjetskog prvaka. S pravom je bio u najužem izboru za najboljeg igrača turnira. Kroos zna sve i može sve, to je pokazao u Brazilu, a sada to demonstrira i u dresu Reala. Elegantan, snažan, izdržljiv, tehnički iznimno potkovan, s odličnim udarcem i preciznim pasom. Takvih je igrača danas doista jako malo.
Angel Di Maria
Argentinac je odigrao sezonu života, bio je uz Ronalda vjerojatno i najbolji igrač Reala, zbog čega je, uostalom, ostvario lukrativan transfer u Manchester United. Ancelotti je na njemu puno toga temeljio i gradio. Sprintao je po cijeloj strani, „riljao“ i pokrivao leđa Ronaldu i ostalim zvijezdama „stajačicama“, a uz to je stigao sudjelovati u završnicama akcija i steći status najboljeg asistenta sezone u Primeri, skupio ih je čak 17. Proglašen je igračem finala Lige prvaka, do ozljede protiv Belgije u četvrtfinalu Mundijala bio je ponajbolji igrač Argentine.
Lionel Messi
Kada bilo tko zabije 28 ligaških golova, kaže se da je imao fantastičnu sezonu. Kad to Messi napravi, onda to nije ništa posebno. Nije osvojio ništa, ali viceprvak je svijeta s Argentinom i službeno najbolji igrač Mundijala. Možda ne igra na razini od prije dvije-tri godine, ali i dalje ruši rekorde.
Srušio je rekord Talma Zarre, koji je dugo godina smatran neoborivim, po broju golova u španjolskoj ligi, te golgeterski rekord Raula u Ligi prvaka. Bez njega je još uvijek nemoguće sastaviti idealnu momčad godine.
Diego Costa
Mnogi će reći da je Atletico Madrid ostvario pothvat desetljeća kada je pored Reala i Barcelone osvojio Primeru. Da je osvojio i Ligu prvaka, konkurirao bi za pothvat stoljeća. A bio je tako prokleto blizu, „rojiblancose“ od vječnosti dijelile su tek sekunde… Diego Costa bio je lokomotiva Atletica, baš je vukao Simeonovu kompoziciju.
Imao je doista maestralnu sezonu, postigao je 27 golova u Primeri i osam u Ligi prvaka, s momčadi koja je sve temeljila na granitnoj obrani, a u napadu što se napravi, odnosno što Costa napravi. I Chelseaju pokazuje da zna zabiti gol. Mislimo da je zaslužio biti u udarnoj postavi, ako ništa drugo, Atletico je zaslužio imati barem jednog igrača.
Cristiano Ronaldo
Godina u kojoj je srušio brojne rekorde. Možda je i najvažniji rekord jest 17 golova u jednoj sezoni Lige prvaka, koju je zaključio osvajanjem najvrjednijeg klupskog trofeja drugi put u karijeri. Ronaldo je zaključio ligašku sezonu sa 31 golom u 30 utakmica. Bio je prvi strijelac Primere, a europsku Zlatnu kopačku podijelio je sa Luisom Suarezom.
Na Mundijalu se nije proslavio, ali novu sezonu započeo je u furioznom, neviđenom tempu. Prvi je strijelac lige sa nevjerojatnih 25 golova u samo 14 odigranih kola. Najbrže je u povijesti Primere stigao do 200. gola, u samo 178 utakmica, a prestigao je i Raula na vječnoj ljestvici strijelaca Lige prvaka te je za petama Messiju. Glavni je kandidat za novu Zlatnu loptu, drugu zaredom, treću ukupno.
Trener godine: Joachim Löw
Dilema je bila Löw ili Diego Simeone. Odlučili smo se ipak za Nijemca. Neki će reći da i nije neki uspjeh biti prvak svijeta s Njemačkom, uz Brazil najvećom nogometnom silom. Možda, no Njemačka nije osvojila Mundijal od 1990., a veliki turnir od 1996., kada je posljednji puta bila europski prvak.
Igrali su finala, polufinala, ali do Brazila na vrh nisu mogli. „Elf“ je sa stilom osvojio najvažniji trofej u svijetu nogometa. Kada netko Brazilu, na njegovu terenu, u polufinalu Mundijala nanese najteži poraz u povijesti, i to na tako nevjerojatan način, onda to ostaje zapisano za sva vremena. Biti prvak svijeta konačni je uspjeh u nogometu, vrh vrhova. Pitajte Messija. I zato Löw a ne Simeone
