Svjedoci iz njegovih igračkih dana kažu da je „stajao uspravno kao da je progutao kišobran“ i „trčao po terenu poput srednjovjekovnog viteza u punom oklopu.“ Iz kruga na centru terena je upravljao igrom, vikao i naređivao igračima bez obzira na njihovu dob i status u momčadi te kolutao očima na njihove pogreške.
Već se tada naslućivao trenerski stil i potencijal Louisa Van Gaala. Igrao je za manje klubove poput Royal Antwerpa, Telstara i Sparte Rotterdam, ali je samouvjereno tvrdio da je bolji od Cruyffa i Neeskensa. Njegovo nevjerojatno samopouzdanje će obilježiti njegovu karijeru, kao i žestoko rivalstvo s Johanom Cruyffom koje traje do današnjih dana.
Njih dvojica predstavljaju dvije suparničke škole nizozemskog nogometa. Obojica kao osnovu uzimaju totalni nogomet Rinusa Michelsa koji se smatra pretečom današnjeg modernog nogometa, a razlika je u tome što Cruyff vjeruje u individualizam i improvizaciju, dok Van Gaal u fokus stavlja sustav i kolektiv.
„Čestitam, potpisali ste najboljeg trenera na svijetu,“ rekao je čelnicima Ajaxa kada je 1991. postao trener nizozemskog velikana nakon što je prethodno bio asistent. Umjetničkom nogometu Cruyffove generacije je dodao agresivnost, automatizam i sistematičnost i stvorio najmlađu momčad koja osvojila Ligu prvaka.
Kasnije je trenirao Barcelonu i Nizozemsku u dva navrata, AZ s kojim je šokantno osvojio nizozemski naslov, Bayern i Manchester United.
Veliki doprinos modernom nogometu
U prvu momčad Ajaxa je promovirao kasnije nogometne zvijezde poput Patricka Kluiverta, Edgara Davidsa i Clarencea Seedorfa. Popis igrača koji su pod njim debitirali je impresivan – u Barceloni i Bayernu je, između ostalih, u prvu momčad uveo Xavija, Andresa Iniestu, Carlesa Puyola, Thomasa Müllera i Davida Alabu.
Većinu karijere je inzistirao na formaciji 4-3-3 s unaprijed određenim tipovima igrača na svakoj poziciji. Od napadača je osim zabijanja golova tražio sposobnost spuštanja u veznu liniju i kombiniranja s veznjacima i krilima, čime je stvorio prototip lažne devetke.
Tražio je stopere koji su dobri s loptom u nogama kako bi mogli sudjelovati u kreaciji napada iz pozadine, a upravo takav tip igrača je izrazito cijenjen u današnjem nogometu i za njihove su usluge najbolji treneri svijeta spremni izdvojiti desetke milijuna eura.
Izvršio je i veliki utjecaj na Pepa Guardiolu i Josea Mourinha, dva trenera koja su obilježila posljednjih desetak godina. Pep je od njega naslijedio opsjednutost taktikom i kontrolom igre, dok je Mourinho „pokupio“ psihologiju i kontrolu nad svlačionicom.
Iako su mu u Bayernu i Barceloni izmakli najveći trofeji, stvorio je temelje za momčadi koje su kasnije pod vodstvom Franka Rijkaarda i Juppa Heynckesa pokorile Europu. To je potvrdio i kapetan Bayerna Philipp Lahm koji je izjavio da je upravo Van Gaalova filozofija bila temelj moćne Bayernove momčadi.
Van Gaala je trofejnije karijere koštala njegova tvrdoglavost i nepopustljivost zbog koje je znao „zaratiti“ s igračima. Vjerojatno najpoznatija je svađa s Rivaldom, tada najboljim igračem svijeta, koji u Van Gaalovoj Barceloni nije htio igrati lijevo krilo. Van Gaal ga je poslao na klupu „jer samo trener može odlučivati“, a kasnije je zbog njega Brazilac i napustio klub.
S njim nikad nije bilo dosadno
Osim s igračima, često se svađao i s medijima, a zbog svoje je eksplozivne naravi došao na glas kao „luđak.“ Vjerojatno najpoznatija anegdota je ona koju je za njemačke medije prepričao bivši napadač Bayerna Luca Toni. Van Gaal je htio poručiti momčadi da nitko nije nedodirljiv i da „ima muda bilo izbaciti bilo koga iz postave“, što je odmah i pokazao skidanjem hlača!
Bayern je napustio šest mjeseci nakon što je na promociju svoje knjige pozvao članove uprave Karl-Heinza Rummeniggea i Uli Hoenessa. Njima je poklonio knjigu uz poruku „važno je da ju pročitate, možda nešto naučite.“ Ljutiti šefovi su mu uručili otkaz prije kraja sezone, a on je uskoro preuzeo reprezentaciju Nizozemske koja je bila njegov labuđi pjev.
Odustao je od svojih dosadašnjih filozofija i s formacijom 3-5-2 i kontraškim nogometom dovukao Nizozemsku do bronce uz demoliranje tada aktualnih svjetskih prvaka Španjolaca s 5-1 u prvom kolu. Na račun tog uspjeha je dobio posao u Manchester Unitedu gdje je njegov rad u dvije sezone proglašen neuspješnim. Međutim, i na klupi Crvenih vragova nas je stigao počastiti jednim trenutkom za pamćenje kada je urnebesno oponašao simuliranje Alexisa Sancheza.
65-godišnji Van Gaal je najavio da odlazi u mirovinu „zbog obiteljskih razloga.“ Oko njegovog rada je uvijek bilo polemika, ali on se nikad nije ni pokušavao svima svidjeti. Iako nije trofejan kao neki drugi treneri, njegov utjecaj na nogomet je golem - u vidu taktičkih ideja, igrača kojima je dao priliku i trenera na koje je utjecao.
