Jedna od najboljih desetki, Miljenko Mumlek svih vremena u HNL-u igra i danas. U niželigašu Podravini. ''Schlank španer'', atleta i veliki profesionalac napravio je u domaćim okvirima fantastične stvari. Od Brežica prema Rajni i dalje Mumleka nije išlo, našlo se tu i pehova i ozljeda, ali definitivno se radilo o igraču koji je imao kvalitetu za još bolje stvari.
Priča o Varteksu, i nešto kratko Varaždinu, u prvom razredu našeg nogometa zapravo je i priča o Mumleku. Rastao se s klubom koji nakon smrti Anđelka Herjavca nikada više nije bio na istim zdravim nogama.
Znali su navijači Varteksa govoriti ''Roma ima Tottija, Real Raula, a Varteks Čoleta''. Čole je bio Mumlekov nadimak. Prve je pogotke zabio još u prvoj sezoni HNL-a. A dvije godine poslije (1994.) je protiv Slovačke zamijenio Računicu za svoj debi u reprezentaciju. Onu pak famoznu 1996., kada Varteksu nije bilo dopušteno doći do krune na Poljudu, osvetio je 13 godina kasnije.
Odveo Varteks do proljeća u Europi
Varteks je, uz splitski Hajduk, jedini hrvatski klub koji je prezimio u Europi od naše samostalnosti. Prezimljavanje mu je donio Mumlek, koji je u dvije utakmice osmine finala Kupa kupova protiv Heerenveena zabio tri pogotka.
Igrao je u drugoj polovici 90-ih Mumlek nogomet života. Zabio je dva put po 13 pogodaka u prvenstvu, a igrao je veznjaka. Nakon devet sezona u Varteksu, pozivnicu s CD-om himne Lige prvaka poslao je Dinamo. No, bila je to nažalost i crna točka njegove karijere.
Iako je zaigrao i protiv Marseillea i protiv Manchester Uniteda, Mumlekove su godine u Dinamu (tada Croatiji) bile za zaborav zbog ozljeda koljena. Poput Bartolovića, koji je jedan od naših posljednjih 'kultnih likova', Mumlek se isto tako nakon razno raznih adresa uvijek vraćao kući.
Odradio je opet tri sezone u matičnom klubu i u 32. godini zaradio neobičan dar. Transfer u Standard i jaku belgijsku ligu. Momčad trenera D'Onorfija kupila je i Emilea Mpenzu kojeg je Mumlek trebao hraniti loptama. Krenuo je jako dobro, prvu je sezonu okončao na trećem mjestu, iduća je bila nešto slabija. Standard je završio četvrti. Mumlek je odradio dvogodišnji ugovor i vratio se kući, no 50-ak kilometara istočnije u Koprivnicu.
Oni najzagriženiji navijači su mu to zamjerili, no Mumlek je brzo pohvatao uzde igre velikog Varteksovog rivala. Iako već duboko u 30-ima, istinska HNL desetka bila je nezamjenjiva u vezi Farmaceuta.
Od Standarda do Podravine
Za razliku od recimo Zidanea, desetke antologijskih okvira, Mumlek je bio prorok u svojoj sredini. Davno je rekao ''u Varteksu ću završit karijeru''. I baš je u posljednjim sezonama ispisao koliko genijalne, toliko i crne stranice respektabilne karijere.
2008. je u derbiju protiv Slavena zabio možda i najljepši od svojih 107 pogodaka u HNL-u, kada si je 36. rođendan čestitao pobjedničkim golom u sudačkoj nadoknadi. Prošao je trojicu Slavenovih igrača od svog 16-erca, posljednjem mangupski gurnuo kroz noge, a vratara rutinirano prebacio. Izgledalo je kao štafetna utrka jamajčanske reprezentacije samo što Mumlek svoju štafetu nije predavao.
Sjećam se kako je iste te godine Dinamo je, po tko zna koji put, dotukao Varteks na Maksimiru.
''Izgubili smo zato što imamo papke u momčadi'', izjavio je poslije utakmice još vrući Mumlek.
Dan poslije se ispravio.
''Izgubili smo – znači i ja sam papak.''
Mumleka su varaždinski talenti slušal,i a autoritet je zaslužio prvenstveno igrama. Kao i onda kada su u Hajdukovom najozbiljnijem pohodu na titulu 2009. pod Mišinom paskom Varaždinci sa svojim ''dječjim vrtićem'' slavili na Poljudu.
"Sve se u životu kad-tad vrati, pa je i ta naša 1996. stigla na naplatu. Hajdukovi igrači su mislili da se bojimo dolaska na Poljud, ali pokazali smo hrabrost", poručio je tada Splićanima Mumlek.
Kapetan kojeg se pogovorno slušalo na kraju je ispao zaštitno lice ''Offside afere''. Vjerojatno jedini tada u Varteksovoj svlačionici koji je zaradio novce u karijeri ispao je ''pedro''. Iako je sindikat igrača (Mario Jurić & Dario Šimić) tvrdio kako je Mumlek sam znao financirati suigrače koji nemaju za osnovne životne uvjete na kraju je osuđen na sedam mjeseci zatvora. To je odradio i u 40-ima se nakon skoro 400 odigranih utakmica samo za Varteks ponovno dohvatio nogometa u trećeligašu Podravini.
Ludbreg je dobio tako posebnu privilegiju, za Čoleta se uvijek isplatilo odvojiti nekoliko sati nedjeljom popodne. Pa i u ovim godinama.
