U Kultnim likovima HNL-a otišli smo razinu više. Baš kakva je njegova ljevica bila za sve ostale. Od svih dosadašnjih likova najviše mu je posvećeno grafita, transparenata, skandiranja. Posvećen mu je, uostalom, čak i strip!
Tri vijesti o kojima se priča
Bilo je to predvečerje utakmice Engleska - Hrvatska. Dobro, malo sam se izrazio 'prefino'. Teško je reći predvečerje kada je više naginjalo zori. Negdje oko četiri, pet ujutro. U nekoj londonskoj ''hoch'' diskoteci, jedinoj u kojoj su nas pustili tu večer jer su tamo redari na ulazu bili 'komšije' iz Srbije. Oko nas sve fina neka raja, rekli bi u Bosni. Engleska aristokracija i razulareni, veseli Hrvati. U nekom trenutku, ničim izazvan, pojavio se On. Milan ''idol, Bog, mit, Faraon'' Rapaić.
Jedan je Miki Rapaić
''Jedan je Miki Rapaić, Miki Rapaaaaaićć.....'', krenulo je skandiranje. Miki se nasmijao i poslikao sa svakim. Iako je u prvoj pobjedi protiv Engleza sudjelovao na terenu, u drugoj je već jednom nogom bio ''van igračke karijere''.
Jedan od najvećih predmeta obožavanja Hajdukovih navijača došao je kao 15-godišnjak u Hajduk iz Nove Gradiške. Brzina, tehnika i lijeva noga. Kada se ta tri nogometna detalja spoje u jedno onda imate škrinju s blagom - Rapaića.
Mitologija Milana Rapaića predgovor je napisala 21. rujna 1993. godine. Mit koji je nastao i ostao kao zaustavljena slika u 12 sekudi. Iako nigdje nije bio rezerva, te večeri derbi je započeo s klupe. Trebalo je baš toliko, 12 sekundi, dva driblinga i top ljevicom pod gredu Ladiću da zapali prepuni Poljud i pokaže Kataliniću kako je pogriješio.
Božanstvo u Perugiji
Iz poljudske nogometne saune je otišao u još jednu jednako vruću. Stadion Renato Curi u Perugi ne pamti takvog igrača i dan danas. U sezoni 1998/99 Rapaić se igrao ''Serie A''. Tada uvjerljivo najjače lige svijeta. Ljevica je palila tribine i zavela mnoge čelnike najvećih klubova svijeta. Inter, Atletico, Barcelona i mnogi drugi su se uvelike interesirali za sjajno lijevo krilo, a kontroverzni predsjednik Perugie Luciano Gaucci tražio je, pisalo se, i do 40 milijuna maraka odštete.
Prodori, driblinzi, slobodnjaci radili su nered najjačim obranama svijeta u tandemu s kosookim radarom - Hidetoshijem Nakatom. Japanskom superzvijezdom koja je otvorila japanske nogometne koridore u Europi. Nakata je Mikiju bio produžena ruka na terenu i zajedno su završili kao junaci stripa u Japanu! Bio je posvećen njima i njihovim nogometnim pustolovinama.
Završio je na kraju za veliku lovu u Turskoj. Odlučivao derbije protiv Galatasarayja, donosio ''vrtnoj svjetiljci'' naslove prvaka, ali i nije pričao s njihovim novinarima. S obzirom da je volio noći Istanbula, u posljednjoj sezoni u Feneru, kada je došao u sukob s upravom, ostao mi je upamćen naslov u jednim njihovim tiražnim novinama.
'Zbogom kavandžijo'
''Zbogom kavandžijo'', etiketirali su ga Turci uslikavši ga u opuštenijem izdanju. Vratio se u Hajduk i odigrao pamtljivu rolu iz koje se pamti još jedan odlučeni derbi 2003. iz slobodnog udarca. Odradio je u našoj ligi ukupno šest sezona.
Hrvatska reprezentacija se dugi niz godina odnosila maćehinski prema njemu. Toplo - hladno. Doduše, bilo je više hladno. Onda kada je bilo toplo pokazivao je koliko je nepredvidiv i paklen igrač. Igrač za velike utakmice. Najviše prilike je dobio kod Otta Barića. Isporučio pogotke i na SP 2002 (Italija) i na Euru 2004 (Francuska). Taj pogodak Italiji se u Perugiji još prepričava. Tamo je bio toliko popularan da se slavio pogodak koji je zabio njihovoj reprezentaciji!
''Dragi, mogu spavat i 15 sati dnevno'', sjećam se njegovog letargičnog lica u razgovoru nakon utakmice u Ibarakiju. Kad se probudi, recimo u Italiji, može na Perugiju na kavu koja ima njegovo ime.
U Anconi i pogotovo Standardu je u 30-ima oživio nogometnu karijeru. Dovoljno da ga se sjeti Slaven Bilić. Pomogao mu je u prvoj fazi njegovog mandata da uz njega stasa nova talentirana generacija. Danas se, ni manje ni više, bavi modom i pogleda utakmicu na Poljudu. I to plati kartu za stolicu na tribini, ne sjedi besplatno uloži.
Nogometaš posebnog kroja i karaktera zaronio je u eleganciju. Baš onako kako je izgledao na terenu.
