''Sretan je onaj koji tisuću želja ima a nad njima vlada jednakim razumom''. Perzijska je to poslovica kojomje novi član 'Kultnih likova HNL-a' Ivo Šušak započeo konferenciju za medije prije pet i pol godina kada je po drugi put u karijeri preuzeo momčad Zagreba. Nasmijao se široko, pa sjetno i radosno pogledao novinarsko društvo ispred sebe.

''Gdje si Garry Cooper!?'', pozdravio je kolegu koji već dugi niz godina prati Zagreb. Iskreno, ne sjećam se ni jednog trenera koji je s toliko elana i pozitivne vibracije došao prvi dan na radno mjesto.

''Čim sam dobio prvi poziv iz Kranjčevićeve, ja sam odmah bio u filmu NK Zagreba. Ni jedan drugi klub me nije zanimao!'', govorio je tada 62-godišnji stručnjak koji je imao ozbiljan životopis iza sebe.

Dovoljna vam je jedna konferencija za medije da se zapitate kako je uopće ovaj dobroćudni Širokobriježanin bio autoritet HNL mangupima. A onda shvatite da je svlačionicu držao na okupu baš takvim ''del bosqueovskim'' pristupom.

''Samozatajan čovjek, ali sjajan. Nikad kod njega nije bilo nikakvih prevrtljivih igrica. Jako iskren, direktan, dobar trener'', prve su asocijacije Tome Šokote na Šuška koji ga je vodio u mladoj reprezentaciji.

Pobjeda protiv Jugoslavije teniskim rezultatom

Baš je s U-21 doktor Ivo upisao jednu od najvećih pobjeda naših mladih vrsta. Onu nezaboravnu 'tenisku' (6:2) u kvalifikacijama za Euro mladih protiv Jugoslavije na stadionu Partizana 17. kolovoza 1999.

''Ti golovi na JNA stadionu su mi sigurno jedni od najdražih. Bila je do definitivno talentirana generacija. Igrali smo sjajan nogomet dok nas je Šušak vodio, pobjeđivali Španjolsku koju su predvodili Xavi i Iniesta, Italiju s Pirlom. Igrali Euro u Slovačkoj, koji smo ruku na srce, mogli i bolje odraditi'', priznaje Šokota koji je u 19 utakmica za Šuškovu vrstu poentirao deset puta.

Dinamo, Zagreb, Francuska 98, Gruzija...

Ivo Šušak se na trenerskoj mapi pozicionirao u drugoj polovici 80-ih kada je vodio Dinamove juniore i to generaciju u kojoj su glavni igrači bili Robert Prosinečki i Zvone Boban. Sjajne je stvari radio s klubom iz Kranjčevićeve. Na pogon Nikole Jurčevića ih je doveo u prvu jugoslavensku ligu iz treće baš uoči raspada bivše države, a u HNL-u je u premijernoj sezoni zauzeo drugo mjesto.

I dok je sredinom 90-ih vokal Ive Mrvelja Fabijana izvodio igrače u Sigetu prema centru igrališta sa klupe je konce vukao Šušak. 'Crne ratnike' je vodio u njihovoj prvoj sezoni u prvoj ligi, a tata Ćiro ga je vodio kao pomoćnika na brončano mundijalsko ljeto.

Inozemnu trenersku priču okrunila je pobjeda svih pobjeda za gruzijski narod. Na stadionu Mikel Meški 30. travnja 2003. pred 11 tisuća duša Gruzija je u kvalifikacijama za Euro slavila protiv njihovog arhitepskog neprijatelja Rusije. Za veliku pobjedu zabio je stoper Malkhaz Asatiani.

Ivo Šušak je dobra amajlija hrvatskog nogometa. Čovjek dubokog glasa i gospodskih manira kojem u trenerskom životopisu pod rubrikom 'komentari' ima isključivo riječi hvale.