Znao je Hajduk na Maksimiru biti i teže poražen posljednjih godina, ali nikada nije izgledao ovako nemoćno, tužno, jadno pa i sramotno, što nikako ne pristaje klubu takve tradicije, sjaja, veličine i značaja u hrvatskom nogometu. Akcija Dinama i reakcija Hajdukove obrane kod gola Brekala na otvaranju utakmice najbolje opisuje odnos snaga na travnjaku.
Tri vijesti o kojima se priča
Hajdukova obrana od prve je sekunde izgledala smušeno i inertno, braniči "bijelih" kao da nisu znali gdje se nalaze; nisu pokrivali ni prostor ni suparničke igrače, stajali su "nigdje", daleko od lopte i Dinamovih igrača, u svakom duelu su kasnili, ni traga od žustrine koju su nedavno prikazali u Splitu kada su slavili u prvenstvu.
Kako su igrali čini se da su se "bijeli" predali i prije no što je utakmica počela. Najave Splićana da vjeruju u čudo na Maksimiru pokazale su se tek pukim busanjem u prsa, bile su to priče bez pokrića, ispaljeni "ćorak" i ništa više.
Hajduk nije pokazao kvalitetu, ali ni hajdučko srce i htjenje, volju za igrom i borbu do posljednjeg sučevog zvižduka. Nismo vidjeli baš ništa od onog što je Hajduk krasilo kroz povijest. Vukas, Matošić, Beara i cijela plejada velikih igrača Hajduka mora da se prevrću u grobu.
Je li ovo doista realnost Hajduka? Zar doista "bijeli" ne mogu bolje? Gdje je Hajdukova istina ove sezone teško je zaključiti. "Bijeli" jednu utakmicu s Dinamom odigraju vrlo dobro, a već drugu potpuno podbace. Dinamo jest bolji i dosta kvalitetniji, ali teško da je razlika baš tolika kako je to danas izgledalo. Ako jest, bolje im je da se ostave nogometa.
Možda su na igrače Hajduka utjecale i iznenadne promjene u upravljačkoj strukturi kluba, no profesionalci se ne bi trebali na to vaditi. U svakom slučaju ružno je i tužno gledati ovakav Hajduk, no još je žalosnije što se ne vidi svjetlo na kraju tunela. Kada će Hajduk biti bolji i kadar ozbiljno se "potući" za titulu prvaka, valjda samo nebo zna.
Ako su se "bijeli" predali i izgledali nemotivirano, "modri" su "grizli", barem u prvom poluvremenu, bilo im je stalo da pokažu kako je poraz na Poljudu bio tek trenutak slabosti.
U samo četiri-pet dana "modrima" se razdanilo, nakon dvostrukog kiksa Rijeke u Koprivnici širom su im otvorena vrata do dvostruke krune. No ipak, čini se da će Dinamo puno ozbiljniji posao čekati u finalu Kupa protiv Slaven Belupa, koji je na senzacionalan način izbacio favoriziranu Rijeku.
Dinamo će u finalu biti veliki favorit, no Slaven je pokazao da ima karakterne igrače i čvrstu momčad koja se ne predaje tako lako. Tko zna, možda su u stanju prirediti još jedno veliko iznenađenje. Teško, ali ne i nemoguće.
