Ivan Klasnić odletio iz Nantesa na suđenje protiv svojih bivših liječnika iz Werdera, doktora Gotza Dimanskog, šefa liječničke službe Werdera i kardiologa Manjua Guhe, koje je tužio zbog zdravstvenog nemara, tražeći od njih naplatu odštete za pretrpljenu bol i ugroženo zdravlje.

Preživio sam vrlo teške trenutke života zbog čega je proliveno mnogo suza. Moja majka i otac su ostali bez bubrega.

Naime, Klasnićev osobni liječnik Arno Ekkehard Lison prije dvije godine kazao da se bubrežna disfunkcija kod hrvatskog napadača mogla uočiti još davne 2001. godine na liječničkom pregledu koji je Klasnić prošao kad je u Werder došao iz St. Paulija jer su nalazi krvi već tada upućivali na Ivanove probleme s bubregom.

Sve je završilo dvostrukim presađivanjem bubrega: prvim neuspješnim od majke, pa drugim uspješnim od oca.

'Već dugo vremena očekujem ovo suđenje. Jako mi je teško, ali htio bih znati tko je krivac za ovo što mi se dogodilo s bubregom. Preživio sam vrlo teške trenutke života zbog čega je proliveno mnogo suza. Moja majka i otac su ostali bez bubrega. Ako bih želio živjeti 100 godina, trebao bih pretrpjeti još tri do četiri operacije presađivanja bubrega. Razumijete li o čemu govorim?,' priznao je Klasnić za francuske medije te dodao:

'Meni je važno da istina o mojoj bolesti izađe na vidjelo. Često mislim na to što sam dosad propatio i zbog čega ne mogu spavati. Želim da liječnici Werdera priznaju svoju pogrešku i da sud u svezi s tim donese pravednu odluku.'

Klasnić je zatražio 1.5 milijun eura za pretrpljenu duševnu bol i ugroženo zdravlje no novac mi nije najbitniji.

'Nije mi cilj dobiti novac, nego da se utvrdi tko je krivac za moje patnje i boli s bubregom jer sam pričajući s medicinskim stručnjacima shvatio da su moji tadašnji liječnici napravili pogrešku.'