Nogomet
SPORTOVI
Nogomet
Kolumna Ivice Mede

Je li Kovač pretjerao? Poza, glumatanje ili priprema za trijumf na Euru?

Je li Niko Kovač pretjerao kada je iskazao nezadovoljstvo igrom hrvatske reprezentacije nakon pobjede od 5:1 nad Norveškom?

gol expired (Foto: DNEVNIK.hr)

Tako izgleda kada se pogleda rezultat, ali ne čini nam se da se radi o pukoj pozi ili glumatanju. Kovačevu ljutnju ne treba shvatiti samo kao osvrt na dotičnu utakmicu nego i na ono što Hrvatsku očekuje u narednom razdoblju, odnosno na Euru, jer nema sumnja da će se Hrvatska plasirati u Francusku, to je sada gotovo pa sigurno. Kovač je podcrtao na što je mislio. Teško se ne složiti da bi prikazana igra u prvih pola sata protiv jačih suparnika skupo stajala Hrvatsku. To dokazuju rezultati na velikim turnirima, gdje bi Hrvatska gotovo pa redovito upadala u rupe iz kojih bi se teško vadila. Sjetimo se samo Meksika.

Kovač ljutit unatoč pet komada: Ne želim to više vidjeti!

Sviđa nam se što Kovač razmišlja dugoročno, zato se i ne zadovoljava prosječnom igrom, čak i kada je rezultat više nego odličan kao protiv Norveške, koja nije bezvezna reprezentacija, ali nije ni ona koja bi se mogla uspoređivati s Hrvatskom.

Ako Hrvatska želi konačno proći skupinu na velikom natjecanju i napraviti opipljiviji rezultat, mora se razmišljati na način na koji razmišlja Kovač. Izbornik je to vjerojatno shvatio još dok je bio reprezentativac, a svoje shvaćanje utvrdio je na Mundijalu u Brazilu.
Velike momčadi pobjeđuju i kada ne pruže neku bajnu igru, Hrvatska je to pokazala protiv Norveške, u mrežu je upadalo sve što se puklo po golu. To je kvaliteta a ne nedostatak. Da je tako pobijedila Njemačka ili Španjolska, vjerojatno bi bili komentari kako je klasa došla do izražaja, da su pobijedili s pola gasa…

Međutim, razlika je što spomenute reprezentacije istu kvalitetu uglavnom pokažu i na velikom natjecanju, dok Hrvatska tamo najčešće podbaci. Tradicija je vraška stvar u nogometu, osvrtom u povijest može se puno toga zaključiti, zato je i kut iz kojeg se promatraju velesile sasvim drugačiji u odnosu na reprezentacije poput Hrvatske.

Kao što Hrvatska ima autoritet nad reprezentacijama poput Norveške, Bugarske ili Srbije i najčešće ih prolazi u kvalifikacijama, tako se događa upravo suprotno kada dođe na veliko natjecanje i tamo odmjeri snage s "al pari" momčadima. Ponekad je u pitanju bila kvalitativna, a ponekad psihološka barijera koju „vatreni“ nisu uspijevali preskočiti. Možda je neumjesno uspoređivati malu Hrvatsku s velikom Njemačkom, Brazilom ili Španjolskom, ali teško je poreći da ova hrvatska generacija ima kvalitetu i vrhunske klase. Uvijek je ključna procjena kvalitete kako bi razmjer između postavljenih ciljeva i realnosti bio što manji. Naravno da je dobro da se želi malo više od realnog, to je sportski, ali to odstupanje ne smije biti preveliko.
Pred Mundijal u Brazilu vjerovali smo kako je kucnuo trenutak da Hrvatska konačno napravi opipljiviji rezultat. Kada pogledate roster i gdje igraju hrvatski nogometaši, bilo je realno očekivati prolaz skupine pa možda i nešto više.

Ako je na nekim prethodnim velikim natjecanjima ključan bio nedostatak kvalitete, mišljenja smo kako je u Brazilu to bila psihološka blokada. Da bi se probilo tu dugogodišnju barijeru, potrebno je promijeniti razmišljanje i pristup. Mislimo da je Kovač upravo na tom tragu. Izbornik gleda unaprijed i ne zadovoljava se prosječnim izdanjima, jer zna što ga čeka na glavnom turniru. Tamo se kažnjavaju i najmanji propusti a kamoli nedovoljno agresivan ulazak utakmicu kao što je bilo protiv Norveške. Njemačka sebi može dopustiti igru s pola gasa, rupe u igri, povijest to dokazuje, odnosno njezini rezultati na velikim natjecanjima, no Hrvatska ne može, ako želi više od plasmana i pukog sudjelovanja na završnim turnirima. A ova generacija predvođena Modrićem, Rakitićem i Mandžukićem ima sve potrebno da u Francuskoj napravi nešto opipljivo, možda čak i da ponovi "brončane". 
 

Nastavi čitati

Nastavi čitati