Njegova povijest je za film s nestvarnim završetkom. Nadahnjujuća priča od ostvarenja dječačkih snova, bolnih razočaranja i surovih odbijanja pa sve do nezamislivog uspona. Vidal je prošao put od odbijanja Barcelone, Real Madrida, Espanyola...pa čak i Rapid Ibize do povratka u Blaugranu na velika vrata.
Tri vijesti o kojima se priča
Prošla je 21 godina od kada je prvi put udario loptu u nogometnoj školi Valls nedaleko njegovog doma u Puigpelatu, gdje nije bilo ni momčadi ni nogometnih terena. Valls nije bio daleko, a njegov otac svakodnevno ga je vozio na treninge. Vidalov trener Rafael Magrinya preporučio ga je Barceloni. A nakon samo jedne provjere, kao 11-godišnjak bio je dovoljno dobar da se pridruži katalonskoj momčadi.
Odbijenica Barce i razočaranje u Madridu
Međutim, nije sve išlo tako glatko. Vrlo brzo je završio u drugoj momčadi, a trener Xavi Llorens nije imao previše vjere u njega. Nakon toga je izostavljen s jednog turnira mlađih kategorija, što ga je jako pogodilo i nagovijestilo prvo veće razočaranje u njegovom životu. Bez velikih objašnjenja morao je napustiti Barcelonu i vratiti se kući u Puigpelat.
Zaigrao je u lokalnoj nogometnoj školi Cambrils, gdje je dočekao svoju priliku. Trener Ramon Llobet izvukao je ono najbolje iz njega i Vidal je postao drugi najbolji strijelac u svojoj kategoriji. Kako se njegova golgeterska forma nastavila, stigao je i poziv iz Reala koji ga je odveo na jednogodišnju posudbu u glavni grad Španjolske.
Za kadete 'Los Blancosa' počeo je igrati kao krilni napadač. Iako se mučio s prilagodbom i novom školom koja nije imala sluha za mlade nogometaše, bio je standardan u prvih 11. I taman što se vezao ugovorom za Bernabeu, njegov otac dobio je frustrirajući poziv u kojemu su ga obavijestili da Aleix više ne može nastaviti sa školovanjem u Madridu. Škola nije imala dovoljno takta za sportaše i njegov san ponovno se raspao u komadiće.
Nakon teškog perioda, uključujući i otkaz u Rapid Ibizi, ponovno se vratio kod trenera Llobeta u Cambrils. San da postane profesionalni nogometaš sve je više tinjao. To je bilo osjetljivo vrijeme za Vidala. Svjestan da je s nogometom mogao završiti u bilo kojem trenutku, sa 16 godina je upisao tečaj za električara.
Rizik od odustajanja od nogometa bio je vrlo visok. Potpis za trećeligaša Reus bio mu je zadnji vlak i nije imao drugog izbora nego posljednji put dati sve od sebe. Impresionirajući u mlađim kategorijama privukao je pažnju Natxo Gonzaleza, trenera prve momčadi koji ga je promaknuo i omogućio da mu budućnost izgleda više nego obećavajuće.
Još jedan bolan pad
Sa 17 godina Vidal je već prošao kroz Barcelonu i Real. ''Ako ga te momčadi nisu htjele, mora da je bilo zbog nečega...'', bila je jedna od češćih rečenica s kojima se susretao. No, tada se pojavila i još jedna prilika u velikom klubu. Na vrata je pokucao Espanyol, a Vidal nije trebao dvaput razmišljati.
Nažalost, tamo ga je zatekla ista sudbina kao u Barceloni i Realu. Ako ne i gora. Potpisao je za Espanyol kada je mlada momčad već popunila roster, pa mu je preostalo da ode na posudbu u niželigaša Damm. Sljedeće sezone, sada u Espanyolu B, postao je meta sukoba između sportskog direktora Paca Herrere i čelnog čovjeka za omladinski pogon Josea Manuela Casanove. Herrera je mislio da Vidal ima budućnost u klubu, dok Casanova nije. Na kraju je Casanova poslao 18-godišnjeg Vidala na posudbu u drugu grčku ligu, u Panathrakikos.
Na kraju sezone Espanyol se po treći put odlučio riješiti Vidala koji je nakon toga potpisao za drugu momčad drugoligaša Gimnastic - CF Poblu de Mafumet. Potpisao je na dvije godine i debitirao u prvoj momčadi protiv Raya, ali klub nije izabrao opciju da ga zadrži i drugu sezonu. Još jednom je u karijeri bio odbačen.
''Zašto je najbolji igrač u klubu potpisao za B momčad?''
''Uvijek se vraćao natrag, loša iskustva samo su ga činila jačim'', prisjeća se njegov otac. Karijera je njegovog sina potom odvela u Mallorcu B. Prošao je provjeru, ali se prvoj momčadi Michaela Laudrupa pridružio na samo jednom treningu.
Dok je boravio na Mallorci stigla je ponuda Almerije. Ponudili su mu da zaigra za njihovu B momčad i Vidal je to prihvatio. Bilo je i drugih ponuda, većinom od niželigaša, ali on je htio zaigrati barem u drugoj ligi. Bilo je malo prostora za pogrešku, ali Vidalu se napokon otvorilo.
Kako je po ugovoru trebao odraditi pripreme s prvom momčadi, već na drugom treningu je zapeo za oko treneru Lucasu Alcarazu, koji je odmah upitao predsjednika kluba: ''Zašto je najbolji igrač u klubu potpisao za B momčad?'' Na kraju je odigrao samo jednu utakmicu za drugu momčad. Alcaraz ga je naučio disciplini, igri u obrani i dao mu priliku kakvu do tada nikada nije dobio. U Almeriji je pronašao sreću, izborio promociju u najviši rang španjolskog nogometa i sva loša iskustva ostavio iza sebe.
No, ni tada nije slutio kamo će ga to odvesti. Poslije tri godine prešao je u Sevillu, gdje se zadržao samo jednu sezonu, postao španjolski reprezentativac i sa 25 godina ostvario transfer karijere u moćnu Barcelonu. Vidalu se svijet okrenuo naglavačke. San je postao java.
