Ovako je tezu o Ivici Oliću postavio jedan kolega. Završetak rečenice je bio - 'ali je karakterom ponizio svijet'. Ispisane su kartice i kartice teksta o Olićevom karakteru, nedavno je i Ivan Perišić u jednom intervjuu rekao kako je i sam napredovao gledajući njega kako trenira i na koji način se odnosi prema svom sportu na svakodnevnoj klupskoj razini.
Tri vijesti o kojima se priča
'Ne možete to doživjeti dok niste u istom klubu kao i on', izjavio je Perišić.
Osobno, doživio sam djelić toga prije nešto manje od dvije godine na pripremama reprezentacije u Međugorju. Bio je zakazan jedan trening u šest popodne. Reprezentativci su imali slobodno i većina ih je prije ručka šetala Međugorjem, pila kavu, šopingirala...
Mi smo zavirili u teretanu preko puta hotela u kojem je odsjela reprezentacija. A unutra Olić 'jede utege' dok kondicijski trener Komes sve nadzire. Pridružili su se kasnije Perišić i Hrvoje Milić. Olić je uz Šimunića naravno bio najstariji i kao najstariji obično imaš neke povlastice, jer ona 'da su svi igrači jednaki' stoji samo u bojankama. No Olić, kao što je i jučer na konferenciji za medije izjavio...
''Ne želi pumpati broj utakmica za reprezentaciju ako će biti nekome teret'', s obzirom na to kako je odradio jesen u kockastom dresu, sigurno nije.
'Divlji vepar u gumenim kopačkama'
Naslov možda vuče na epizodu Teletubiesa, ali daleko od toga. Radi se o epizodi s Olićevih početaka reprezentativne priče o kojoj se jako malo zna. 16-godišnji Olić je za kadetsku reprezentaciju jednu od prvih utakmica igrao protiv Slovenije. Generacija 79' godište. Jedan od najdarovitijih igrača te generacije Josip Grubišić, tada junior Hajduka, ispričao nam je kako je Olić impresionirao cijelu svlačionicu i tadašnjeg izbornika Martina Novoselca.
'Igrali smo prijateljsku utakmicu sa Slovencima, vani pljusak, težak teren, blato do koljena. Olić je bio šutljivi momak koji je na utakmicu došao u kopačkama s gumenim čepovima. Novoselac ga je ljutito iskritizirao - ti misliš igrati po ovakvom terenu i vremenu s gumenim čepovima!?'
Olić je slegnuo glavom i počeo u vrhu napada, a sve ostalo opisano u sljedećim rečenicama postao je idućih 20-ak godina njegov 'trade mark'...
''Kako je čovjek igrao. Nisam to do tada vidio. Bilo je teško igrati s kramponima, a kamoli s gumenim čepovima. On je sprintao od stopera do stopera dok ne bi uzeo loptu, poskliznuo se svako malo, no nastavio bi i rukama i nogama trčati po podu. Zabio je čovjek hat trick! Novoselac nije vjerovao. Ganjao je stopere kao divlji vepar pa smo ga tako prozvali. Mogao je sprintati kao lud cijelu utakmicu, vidjelo se već tada da je zvijer'', prisjeća se Josip.
Koju smo to veliku utakmicu dobili bez Ole?
Oko Olića su se godinama znala lomiti koplja, te nedostaje mu ovo, te nedostaje mu ono. No, iz sezone u sezonu je sve demantirao, cijela karijera mu je jedna amplituda prema gore. U konačnici na zimu je HSV platio odštetu od dva milijuna eura za igrača u 36. Godini. U Njemačkoj i općenito u svijetu vrhunskog nogometa to je raritet. Vjetar iz Davora je ušao u odabrani reprezentativni 'klub 100' uz Pletikosu, Srnu, Šimunića i Šimića i ne misli tu stati.
Pogodio je 19 puta u kockastom dresu, na oko ne baš bajna statistika s obzirom da je u karijeri zabio gotovo 250 pogodaka, no kada odvrtimo film u kojim je reprezentativnim utakmicama zabijao dođemo do zaključka koji najbolje opisuje njegov mentalitet i utjecaj na momčad - a koju smo to mi veliku utakmicu pobijedili bez Olića? Slobodno razmislite. Ne, ne postoji gotovo ni jedna...
