Posljednjih dana iz Njemačke neprestano dolaze vijesti kako napadački tandem Wolfsburga Lakić-Mandžukić igra u sjajnoj formi i kako će dva hrvatska napadača biti glavna okosnica Magathove momčadi. Mandžukić je napokon opravdao ono što je Wolfsburg uložio u njega, a Lakić je oduševio svog novog trenera koji je otvoreno rekao da 27-godišnji Dubrovčanin nije bio njegov prvi izbor za napad. No, kada je vidio kako se Lakić zalaže na treninzima i kako igra na pripremnim utakmicama i Magath je priznao Lakićevu kvalitetu.

>> Slaven Bilić prvi put najavio Sammira u reprezentaciji, ali mu dao itekako misliti

>> Plati im da budu mirni: HNS nagrađuje eurima navijanje bez incidenata!

>> Lakić i Mandžo otvoreno o Wolfsburgu, Magathu, reprezentaciji, Dinamu...

Krstanovića se već gura u reprezentaciju nakon dva gola u dresu Dinama

No, dok u klubu odlično surađuju i imaju razloga za zadovoljstvo, Wolfsburgov napadački dvojac s različitim je raspoloženjem dočekao objavu Bilićeva popisa za prijateljsku utakmicu s Irskom. Mandžukić će tražiti svoju šansu da upiše novi nastup za hrvatsku izabranu vrstu dok će Lakić ovu utakmicu gledati na televiziji. Jednostavno, među šest ili sedam napadača (broj ovisi o tome smatramo li Perišića napadačem ili veznim igračem) nije bilo mjesta za Lakića.

Nejasan je kriterij po kojem Lakić nije dobio poziv. Ukoliko se gleda trenutačna forma jasno je kako je on zaslužio poziv jer smo već rekli kako posljednjih tjedana igra odlično i redovito postiže pogotke na pripremnim utakmicama. Ukoliko se pak gleda učinak u prošloj sezoni tek onda bi Lakić trebao dobiti Bilićevu pozivnicu.

Naime, Lakić je prošle godine u redovima Kaiserslauterna u svim natjecanjima ukupno postigao 23 pogotka. Bolji od njega jedino je Nikica Jelavić koji je kombinirano za Glasgow Rangers i Rapid postigao gol više. Perišić je za Club Brugge 22 puta tresao protivničke mreže, Eduardo je za Šahtar dao 12 golova, Petrić je bio strijelac 11 puta, Mandžukić 8, a Kalinić 5. Povratnik u reprezentaciju, Ivica Olić, prošle sezone nije postigao niti jedan pogodak što i nije čudno kada se zna da je praktično cijelu sezonu propustio zbog teške ozljede.

Nakon svega navedenog ostaje se zapitati što još treba Lakić napraviti da dobije Bilićev poziv? Pogotovo kada se radi o prijateljskim utakmicama jer je upravo Irska bila jedinstvena prilika da Wolfsburgov napadač debitira za reprezentaciju. Uostalom, zar izborniku ne bi trebalo biti drago da ima napadački par u reprezentaciji koji zajedno igraju (i zabijaju) u klubu? Zar najbolji nogometaši/sportaši ne bi trebali igrati za pojedinu reprezentaciju, a prethodni pasus dokazuje kako je Lakiću mjesto među najboljima?

Zanimljivo je da se oko Lakića na tiskovnoj konferenciji nije vodila praktično nikakva polemika. Sve je više zanimalo eventualno pozivanje Sammira za reprezentaciju te prati li izbornik učinak (dva gola, jedan iz penala) novog Dinamovog napadača Ivana Krstanovića. Lakić je tek spomenut u kontekstu jake konkurencije za napad, a Bilić je rekao kako Hrvatska trenutno ima 9 dobrih napadača i teško se odlučiti za najbolje. Nama se čini da to i nije toliki problem jer gore navedene brojke dovoljno govore o učinku pojedinih igrača.

Čuđenje u vezi ovog nepoziva tim je veće jer je Bilić vodio Lakića u mladoj reprezentaciji, a baš mu je on s Eduardom činio napadački tandem. Tada Lakić nije ni igrao u nekom velikom klubu niti bio u strašnoj formi. Sada se nalazi na svom životnom i profesionalnom vrhuncu, a poziva za najvažniji dres nema pa nema. Kada i dođe, Lakić završi na tribinama što je i njega jako razočaralo. Možda je Lakiću veća šansa da obuče reprezentativni dres ukoliko promijeni državljanstvo…