Nogomet
SPORTOVI
Nogomet

Povratak na mjesto 'ponosa i zločina': Bilić u Parizu pleše na rubu otkaza!

Iskustvo nas uči da treneri imaju razloga za brigu kada ih Mamić javno podrži…

gol expired (Foto: DNEVNIK.hr)

Neki večerašnju utakmicu hrvatske reprezentacije na Stade de Franceu tretiraju kao povratak na mjesto najvećeg ponosa hrvatskog nogometa, ali ujedno i najveće tuge, a ima i onih koji kažu da je to klasični povratak na „mjesto zločina“.

>> Bilić strateški 'zabrljao': Hoće li poraz u Gruziji skupo stajati Hrvatsku?

>> GOL.hr u Parizu: 'Poraz je bio bolan, ali oporavili smo se od šoka'

>> Bilić Francuzima: Mrzite me? Zviždat će mi? Pa što onda

I svi su u pravu, sve ovisi iz kojeg kuta se gleda ta slavna utakmica, odigrana 8. srpnja 1998. Ponosni možemo biti jer je jedna mlada država prispjela u polufinale Svjetskog nogometnog prvenstva, čast svima, ali najvećeg sportskog natjecanja na svijetu. Tužni jer ostaje žal za propuštenom prilikom da odemo do kraja. To nije fikcija, bila je to sasvim realna mogućnost. Hrvatska je mogla pobijediti Francusku, mogla je pobijediti i Brazil u finalu, i postati prvak svijeta. Neki će dodati, i trebala. To „mogla i trebala“ izravna je poveznica s formulacijom povratka na „mjesto zločina“.

'Zločin' prema nogometu

Kako tretirati uvođenje Roberta Prosinečkog u posljednjoj minuti utakmice nego 'klasičnim zločinom' prema nogometu“, u žustroj raspravi koja se povela nakon poraza hrvatske reprezentacije na gostovanju u Gruziji konstatirao je kolega novinar, za kojeg se nikako ne može reći da simpatizira Miroslava Ćiru Blaževića, ali niti da ne poznaje nogomet.

Nakon te rečenice rasprava je prekinuta, nakratko smo svi zaronili u prebiranje po memoriji… Pola sata do kraja utakmice Hrvatska je imala igrača više, isključen je današnji izbornik Francuske Laurent Blanc zbog naguravanja sa Slavenom Bilićem, a možda i najtalentiraniji hrvatski nogometaš svih vremena s klupe je promatrao što se događa na travnju velebnog pariškog stadiona.

Neki će reći da je prava hereza uopće držati Prosinečkog na klupi, a kamoli dok imate igrača više. Možda je „dvostruko ukazanje Liliana Thurama“, prvi i posljednji put u njegovoj karijeri, zapravo Božja kazna. Nikad nećemo saznati, ali Prosinečki je dobra poveznica minulih, slavnih vremena s trenutačnom situacijom u hrvatskom reprezentativnom taboru.

Hrvatska ne igra dobro već dvije godine

Možda nije točno da je hrvatska reprezentacija odlaskom Prosinečkog iz Bilićeva stručnog stožera izgubila prepoznatljivu igru, ali koincidencija je prilično zanimljiva. Međutim, budimo realni, Hrvatska ne igra ništa posebno već dvije-tri godine, a Prosinečki je otišao u Zvezdu prije tri-četiri mjeseca. Baš kao što su u hrvatskoj javnosti ostala podijeljena mišljenja o Ćiri Blaževiću i njegovim zaslugama za osvojeno treće mjesto na SP 1998., tako se danas lome koplje oko stručnosti Slavena Bilića.

Do jučer je bio trenerski genijalac, stvoritelj Modrića i Eduarda, nogometni vizionar koji je predodređen da bude trener najvećih svjetskih klubova, a već danas je neznalica i poltron koji je na mjestu izbornika zbog tijesnih veza s Vlatkom Markovićem i Zdravkom Mamićem. Naravno, istina je uvijek negdje u sredini.

Niti je Bilić genijalac, a niti neznalica, a još manje poltron. On je kvalitetan trener koji još uvijek ima što naučiti, ali tako je sa svim stručnjacima njegovih godina. Hrvatima je svojstven mentalitet da iz euforije prelaze u apatiju i destrukciju u jednom koraku. Ako Hrvatska večeras pobijedi Francusku, kladimo se da će nas zapljusnuti novi val obožavanja „Bilićevih boysa“.

'Nogometni profesor' čeka zapet kao puška

No, dogodili se poraz, posebice težak, trenutačni hrvatski izbornik teško će živjeti do lipnja i sudbinske utakmice s Gruzijom. Bilićevu sudbinu jednim dijelom u svojim rukama drži njegov "arhi-suparnik" Blanc. Možda Blanc neće to priznati, ali sigurni smo da sniva osvetu. Ako budu mogli, francuski igrači unakazit će ranjenu Hrvatsku bez pardona. Tu milosti neće biti. Budući da će u tom slučaju uslijediti jak medijski udar, Bilić možda neće ni dočekati iskupljenje protiv Gruzije u Splitu. Simptomatično je da Mamić daje javnu podršku Biliću, a iskustvo nas uči da je to jasan znak kako izbornik ima razloga za brigu. Ako itko to zna i osjeća, onda je to jedan „nogometni profesor“ koji u blizini čeka rasplet situacije zapet kao puška…
 

Još brže do sportskih vijesti i prijenosa. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju

Više o

Nastavi čitati

Nastavi čitati