Osveta je uvijek slatka. Nakon petog gola u hrvatskoj mreži Englezi su nastavili jurišati ne bi li postigli još jedan. Doista neviđena fanatičnost nakon što su već bacili našu reprezentaciju na koljena. Dva dana poslije možemo zaključiti, engleska osveta je izvršena, a i vraćena im je napuhanost, barem što se otočkih medija tiče.
Naime, Hrvatska je nakon poraza na Wembleyu ponovno smještena tamo gdje je bila uoči utakmice na Wembleyu 2007. Mala zemlja koja nema što tražiti protiv najbolje reprezentacije svijeta. Svaka čast Engleskoj na prikazanoj igri ali hvalospjeve kako baš ova Engleska osvaja Svjetsko prvenstvo (ili Europsko) mogli smo pročitati uoči svakog velikog natjecanja. I to traje više od 40 godina, od 1966. i jedinog osvojenog Prvenstva, onog Svjetskog koje se igralo u njihovoj zemlji.
>> Šimunić: Izgubit ćemo i u Kazahstanu ako...
Sjajna igra Engleske usko je povezana s jako lošom predstavom naših. Promašena taktika te izostanci Modrića i Ćorluke bili su još jači vjetar u englesko jedro. Nakon što se opekao s Pranjićem na lijevom boku u maksimirskoj utakmici, Bilić je odlučio napraviti pokus. Neuspješan pokus. Nikola Pokrivač nije se snašao, a Lennon i društvo probijali su naš lijevi bok kad god su poželjeli.
Koga je Bilić onda trebao staviti? U kvalitete Hrvoje Čale očito se ne vjeruje... Uzdali smo se u širinu našeg reprezentativnog kadra, ali je lijevi bok pokazao da smo jako tanki. Igra s tri napadača od kojeg jedan (Mandžo) glumi veznog igrača također nije polučila rezultate. Vezni red nije funkcionirao niti su lopte dolazile do napadača.
Noć za zaborav nije nas izbacila iz utrke za SP. Teorije urote kako će Bjelorusi pustiti Ukrajincima nisu se obistinile. Nakon remija ukrajinski mediji već pišu o smjeni njihovog izbornika Mihajličenka. Kao da ni Ukrajinci ne vjeruju u pobjedu protiv Engleske koja ih jedino ostavlja u igri za SP. Što se Engleza tiče, ne vjerujemo da će u Ukrajini išta prepustiti slučaju. Željni su dokazivanja, a i vrlo su blizu neviđenog učinka, 30 bodova iz deset utakmica kvalifikacija.
Nešto slično hrvatska reprezentacija proživljavala je u kvalifikacijama za SP 1998. u Francuskoj. Tada smo drhtali do zadnje minute ali Grci kod kuće nisu uspjeli pobijediti Dansku. Mi smo prošli u dodatne kvalifikacije i preko Ukrajine otišli u Francusku po broncu. Ni u tim kvalifikacijama nismo blistali kao ni u ovim, ali smo na kraju ostvarili povijesni rezultat. Zašto se povijest ne bi ponovila...
