Malo je nogometaša koji se mogu pohvaliti da su najunosniji ugovor karijere potpisali u 33. godini. Jedan od tih rijetkih sretnika je bivši hrvatski reprezentativac Eduardo da Silva (32), centarfor vrhunske svjetske vrijednosti za čijim je uslugama ponovno zavapio najmoćniji klub istočne Europe, ukrajinski doprvak Šahtar.
Tri vijesti o kojima se priča
Za mnoge je bilo iznenađenje što se Dudu iznenada odlučio na povratak u Europu nakon samo godinu dana u Flamengu iz njegova rodnoga Rio de Janeira. Međutim, kada je u pitanju poziv najbogatijega Ukrajinca Rinata Ahmetova, i još kad se zna kako su Srna i Dudu veliki prijatelji, taj element iznenađenja brzo pada u vodu.
I sve se u ovom transferu savršeno poklopilo za sve tri strane, čak i za Flamengo. Krenimo redom, prvo od Šahtara. Ukrajinci su ovoga ljeta, do dolaska Eduarda, prvi put nakon dugo godina ostali bez zvučnoga, skupocjenoga napadača. Obično je Ahmetov ljetni šoping obavljao u Brazilu, i vraćao se u Donjeck s “punom košarom” vrhunskih napadača. Ali, vremena su se promijenila i čak ni njegov novac ne može više privući u Ukrajinu velika imena. Stranci zaziru od rata u Ukrajini, Liga je spala na 13 klubova i izgubila na kvaliteti atraktivnosti, Šahtar je u “izbjeglištvu” u Kijevu i Lavovu, neizvjestan mu je nastup u Ligi prvaka, jer u doigravanju ga čeka vrlo jaki Fenerbahçe...
Sve to odbija Južnoamerikance koji će radije, i za manji novac, odabrati neku sigurniju destinaciju u Europi.
Naravno, iznimka je Eduardo da Silva, nogometaš koji vrlo dobro poznaje stanje u Ukrajini i neće mu trebati vremena za prilagodbu. Dudu zna da je nogomet u zapadnom dijelu Ukrajine potpuno siguran, kao i život u prijestolnici Kijevu.
Podrazumijeva se da je, u novonastalim ukrajinskim okolnostima, i Ahmetovljeva “argumentacija” morala biti izdašnija, što je golgeter Eduardo da Silva majstorski iskoristio.
"Prošao sam bolje nego kada sam prvi put dolazio", pohvalio se Dudu nekim bliskim prijateljima nakon potpisa za Šahtar (ugovor do 31. prosinca 2016. godine).
Koji je to onda “red veličina”? Kada je 2010. godine Eduardo prešao iz Arsenala u Šahtar, u transferu teškom 7,2 milijuna eura, u Ukrajini se izborio za godišnja primanja od najmanje tri milijuna eura. Ako je sada prošao još bolje, onda Eduardo sa 32 godine spada u red najbolje plaćenih hrvatskih nogometaša, iza Luke Modrića, Ivana Rakitića, Darija Srne i Marija Mandžukića te vjerojatno Ivana Perišića kojega čeka astronomska plaća u Interu.
To znači da su Šahtarovi skauti “dijagnosticirali” da je Dudu i dalje u top formi i dostojna zamjena Brazilcima Douglasu Costi ili Luizu Adrianu, prodanim ovoga ljeta u Bayern, odnosno Milan, za ukupno 38 milijuna eura. Eduardu je, dakako, pomogla i preporuka kapetana i prijatelja Darija Srne, jedinoga igrača Šahtara koji ima broj telefona predsjednika Rinata Ahmetova.
Da u cijeloj priči o transferu ne zaboravimo i Duduov dojučerašnji klub Flamengo. On je zamjenu za Eduarda našao u 31-godišnjem Peruancu Paulu Guerreru, nekada igraču Bayerna i HSV-a, do jučer Corinthiansa.
Početak iz snova
Eduardov novi početak u Šahtaru bio je kao iz snova. Iako je ostao na klupi, Dudu se, zajedno sa Srnom, osladio osvajanjem ukrajinskoga Superkupa pobjedom nad kijevskim Dinamom 2:0. Bio je to kapetanu Srni već 21. trofej u Šahtaru od 2003. godine, što je apsolutni rekord jednoga hrvatskoga nogometaša. Pitanje je postoji li uopće u Europi još koji aktivan igrač s takvom riznicom trofeja...
Na žalost, Darijo Srna vjerojatno će završiti karijeru prije negoli se njegov Šahtar vrati u svoj dom u Donjecku. U toj nekada velebnoj Donbass areni, danas prepunoj ožiljaka od granatiranja, Srna i Šahtar posljednju su utakmicu odigrali 2. svibnja 2014. godine, u ukrajinskom prvenstvu protiv Iličevca pred 18.000 gledatelja.
Od tada su “rudari” u progonstvu: žive u Kijevu, a utakmice igraju u Lavovu. Tako su prvu utakmicu novoga prvenstva, protiv Oleksandrije, odigrali u areni Lavov, u otužnom ambijentu, pred nešto više od 2600 gledatelja. To je, na žalost, Šahtarova realnost. Jedina šansa da se napuni stadion su derbiji protiv Dinama Kijev i Dnipra ili u atraktivnijim utakmicama Lige prvaka.
No, i nad Šahtarovom Ligom prvaka nadvio se veliki upitnik. Naime, budući da je Srnin klub nakon pet uzastopnih naslova prvaka Ukrajine prepustio tron kijevskom Dinamu, sada će proboj u elitu tražiti protiv turskoga doprvaka Fenerbahçea, pojačanim s golgeterom Robinom van Persiejem. Teško da Ukrajinci u tim srazovima mogu biti favoriti...
Četiri europska prvenstva
Dudu i Srna, dvojica prijatelja koja su u reprezentaciji skupa igrala gotovo čitavo desetljeće, zajedno će u Šahtaru odigrati najmanje još godinu i pol, koliko traje Eduardov ugovor. Njihov prvi cilj bit će vraćanje titule prvaka, prve izvan Donjecka, a zna se da Srna ima još jedan san: barem još jednom igrati u svojoj Donbass areni.
I dok se Eduardo da Silva s gorčinom oprostio od hrvatske reprezentacije, Darijo Srna zacrtao si je barem još jedno veliko natjecanje s vatrenima. Osim što je rekorder sa 123 nastupa za reprezentaciju, od toga čak 58 s kapetanskom vrpcom (drugi Zvonimir Boban 48), Srna bi sljedećega ljeta trebao postati prvi hrvatski nogometaš koji je sudjelovao na čak četiri europska prvenstva: Portugal 2004., Austrija i Švicarska 2008., Poljska i Ukrajina 2012. te Francuska 2016.
