Hrvatska nogometna reprezentacija prvi put gostuje u Sjevernoj Irskoj i Belfastu. Nakon važne pobjede nad Islandom, sutra će odigrati prijateljsku utakmicu s domaćinom na Windsor Parku, sjevernoirskom nacionalnom stadionu kapaciteta oko 18.000 mjesta.
Izgrađen je 1903. i do sada je nekoliko puta renoviran, a vjerojatno najslavniji trenutak stadiona dogodio se 15. svibnja 1971. Hrvatski izbornik Ante Čačić sigurno to pamti. Sjeverna Irska ugostila je Englesku u okviru kvalifikacija za Europsko prvenstvo 1972.
Na jednoj strani svjetski prvaci iz 1966. Gordon Banks, Bobby Moore, Martin Peters i Alan Ball, a na drugoj najveći sjevernoirski sin George Best, pa čuveni Pat Jennings, Dave Clements, Jimmy Nicholson i Derek Dougan. Okršaj za polizati prste. Engleska je na kraju pobijedila sa 1:0 golom Allana Clarkea u 80. minuti, ali s te utakmice najviše se pamti duel Besta i Banksa i Bestov poništeni gol.
Možda i najslavniji poništeni gol
Banks je stigao u Belfast s reputacijom najboljeg vratara na svijetu i „najboljom“ obranom svih vremena, nenadmašenom do današnjih dana, sa Mundijala u Meksiku godinu prije, kada je panterskim skokom skinuo onaj udarac Pelea glavom kojeg su svi već vidjeli u golu, dok je Best bio velika zvijezda Manchester Uniteda i preteča nogometnih zvijezda kakve danas poznajemo, ali nemjerljivo karizmatičniji, „luđi“ i ako želite, igrački bolji od veliki većine današnjih zvjezdica.
Dakle, radilo se u duelu dvojice nogometnih divova, imena koja su obilježila, svatko na svoj način, povijest nogometa. Banks je uhvatio loptu i pokušao je odmah dodati rukom nekom od suigrača u polju, no Best mu je zasmetao. Banks je potom pokušao nogom, no Best mu opet nije dao. Banks fintira lijevo pa desno, Best ga prati.
Banks se ipak odlučuje degažirati loptu, a Best mu je izbija lijevom nogom i prebacuje preko glave prema praznoj mreži, obojica su zasprintali prema lopti, Best je stigao prvi i poslao je glavom u praznu mrežu. Windsor Park je eksplodirao, ali Banks reklamira nedozvoljenu igru. Na posljetku je škotski sudac Alistair Mackenzie poništio pogodak zbog opasne igre i rastužio sjevernoirske navijače.
Taj se detalj godinama kasnije pa sve do današnjih dana vrtio na mnogobrojnim televizijskim stanicama, znao se naći u mnogim špicama sportskih emisija, pa i na ovim prostorima, opjevan je u mnogim tekstovima i reportažama.
Legendarni duel Besta i Banksa
Banks i pokojni Best karakterno su se značajno razlikovali, ali imali su i nešto zajedničko. Zračili su karizmom, osvojili su puno individualnih nagrada i obojici je u velikim karijerama nešto nedostajalo. Dok je Banks s Engleskom napravio značajne stvari, među ostalim i osvojio svjetsko prvenstvo, najvažniji trofej u nogometu, Best nikada nije nastupio niti na jednom velikom natjecanju. Kada se Sjeverna Irska 1982. konačno plasirala na Mundijal u Španjolskoj, Billy Bingham ga nije uvrstio u momčad. Tada je već imao 36 godina i bezbroj afera iza sebe, alkohol ga je već načeo pa je Bingham odlučio izostaviti Besta s popisa unatoč pritisku javnosti.
S druge strane, Banks je cijelu karijeru proveo u malim klubovima, najbolje godine ostavio je na vratima Leicestera i Stokea, tako da nikada nije osvojio prvenstvo pa čak ni FA kup, a da o nekim europskim ostvarenjima da i ne govorimo.
Best je u klupskom nogometu imao znatno više sreće. S Manchester Unitedom dvaput je bio prvak Engleske (1965. i 1967.) i jednom prvak Europe (1968.), što je bio prvi engleski trofej u najelitnijem klupskom natjecanju. Banks je stariji devet godina i trajao je puno duže, ali obojica su tijekom šezdesetih bili u naponu snage i pružali svoje najbolje partije. Ako je „Best is the Best“, onda je Banks „best-ever“ engleski vratar i ima „greatest save“. Ukratko, legende!
