Njemački tabloid Bild, najprodavanije dnevne novine u Europi i cijelom zapadnom svijetu, šeste na svijetu, prvih pet mjesta zauzimaju četiri japanske i jedna indijska novina, sastavio je svoju listu stotinu najboljih njemačkih nogometaša u povijesti Bundeslige.
Tri vijesti o kojima se priča
1. Gerd Müller
Na prvom mjestu je Gerd Müller, po mnogima najbolji centarfor svih vremena. Legendarni „Der Bomber“ karijeru je započeo u Nördlingenu, čiji stadion danas nosi ime njegova najslavnijeg sina, ali svjetsku je slavu stekao u Bayernu, u kojem je igrao od 1964. do 1979. Muller je u fantastičnoj karijeri osvojio sve najvažnije trofeje u nogometu, i na klupskoj i na reprezentativnoj razini: četiri puta prvak Njemačke, triput klupski prvak Europe, po jedan Interkontinentalni kup i Kup kupova, a bio je i prvak Europe i svijeta s njemačkom reprezentacijom.
Sedam puta je bio najbolji strijelac Bundeslige, četiri puta Kupa prvaka, dvaput Zlatna kopačka Europe, dvaput njemački nogometaš godine, Zlatna kopačka Svjetskog prvenstva 1970., iste godine i Zlatna lopta France Footballa te Zlatna kopačka Eura 1972.
Postigao je nevjerojatnih 365 golova u 427 utakmica Bundeslige. Pet puta je zabio 30 i više golova u sezoni. Još uvijek je rekorder s 40 golova 1972. Za njemačku reprezentaciju zabio je nestvarnih 68 golova u 62 utakmice. Od nogometaša koji su nastupali u pet najboljih europskih liga samo je Jimmy Greaves zabio tek jedan gol više, ali u znatno više nastupa (528).
Usprkos tomu što su Lionel Messi i Cristiano Ronaldo srušili mnoge rekorde, „Der Bomber“ još uvijek ima najbolji prosjek golova u „ligama petice“, među igračima koji su odigrali više od stotinu utakmica. Omjer će se gotovo sigurno povećati kada Messi i Ronaldo završe karijere, jer teško da će u narednim godinama zabijati u još većem tempu.
2. Franz Beckenbauer
Drugi je jednako tako legendarni i vjerojatno još slavniji Franz Beckenbauer, po mnogima najbolji obrambeni igrač i jedan od najbolji nogometaša svih vremena. „Kaiser Franz“ i „Der Bomber“ igrali su istoj eri, predvodili su Bayern i „elf“ do svih trofeja, pa je i popis osvojenih „kanti“ gotovo u dlaku isti.
Beckenbauer je, među ostalim brojnim individualnim nagradama, četiri puta bio njemački nogometaš godine, dvaput je osvajao Zlatnu loptu France Footballa te Srebrnu loptu Svjetskog prvenstva 1974. U dresu Bayerna i HSV-a odigrao je 427 utakmica i postigao 64 gola, sve za Bayern. Uz Brazilca Marija Loba Zagala jedini je kao igrač i izbornik osvajao svjetsko prvenstvo, 1974. kao igrač, a 1990. kao izbornik.
3. Uwe Seeler
Treći na listi je Uwe Seeler, proslavljeni napadač HSV-a i njemačke reprezentacije. Postigao je ukupno 404 ligaška gola za HSV, 137 golova u 239 nastupa u Bundesligi, a za njemačku reprezentaciju zabio je 43 gola u 72 nastupa. Seeler je najbolji strijelac elitnog ranga njemačkog nogometa prije osnivanja Bundeslige. Nastupio je na četiri svjetska prvenstva, 1966. osvojio je srebro, a 1970. broncu. Prvi je postigao barem gol na četiri svjetskog prvenstva, nekoliko minuta prije Pelea, te prvi koji je na svakom od četiri turnira postigao barem po dva gola.
Na Mundijalu u Brazilu 2014. taj je rezultat ponovio Miroslav Klose. Jednom je osvojio njemačko prvenstvo (1960.), triput je biran za najboljeg njemačkog igrača godine, te je jednom bio najbolji strijelac Bundeslige. Godine 1961. zajedno je sa svojim bratom Dieterom odveo HSV do polufinala Kupa prvaka, gdje je u majstorici izgubio od Barcelone, dok je 1968. dogurao do finala Kup kupova, gdje je HSV izgubio od Milana.
4. Lothar Matthäus
Na četvrtom mjestu Bildove ljestvice još je jedan legendarni nogometaš, nešto mlađe generacije, Lothar Matthäus. Njemački rekorder sa 150 nastupa za „elf“ (23 gola) i jedini nogometaš u povijesti koji je nastupio na pet svjetskih prvenstava. Rekorder je s 25 nastupa na svjetskim prvenstvima. Jedan je od najpolivalentnijih nogometaša svih vremena, mogao je igrati na baš svakoj poziciji, ali najviše se istakao kao klasični veznjak u igri „od gola do gola“.
Za Borussiju M'gladbach i Bayern odigrao je 464 bundesligaške utakmice i postigao 121 gol. Osvojio je s Bayernom sedam naslova prvaka Njemačke i Kup Uefe 1996., a s Interom je bio prvak Italije 1989. te je 1991. osvojio Kup Uefe. S Njemačkom je bio prvak Europe (1980.) i prvak svijeta (1990.), te dvaput viceprvak svijeta 1982. i 1986.
Nije imao sreću osvojiti Kup prvaka/Ligu prvaka iako je dvaput igrao u finalu i oba puta Bayern je poveo 1:0, ali na kraju je u dramatičnim raspletima izgubio 2:1; prvi put u finalu s Portom 1987., a drugi put u jednoj od najvećih drama otkada se igra Liga prvaka, 1999. s Manchester Unitedom.
Dvaput je biran za najboljeg igrača Njemačke, dvaput je njegov gol biran za najbolji gol sezone Bundeslige, osvojio je Srebrnu loptu na Mundijalu 1990., Zlatnu loptu France Footballa 1990., biran je za najboljeg igrača 1991. godine u prvom izboru FIFA-e, te je za sada jedini Nijemac koji je osvojio tu titulu.
„Moj najveći i najbolji rival. To sve govori o kakvom se nogometašu radi“, izjavio je Diego Maradona prilikom objave njegove liste stotine najvećih nogometaša.
5. Wolfgang Overath, 6. Oliver Kahn, 7. Thomas Müller, 8. Paul Breitner, 9. Sepp Maier, 10. Miroslav Klose
Peti na Bildovoj listi je slavni Wolfgang Overtah, najbolji nogometaš Koelna svih vremena. Šesti je Oliver Kahn, slavni vratar Bayerna i njemačke reprezentacije, jedan od najboljih vratara u posljednjih tridesetak godina. Sedmi je Thomas Müller, napadač Bayerna i jedini uz Miroslava Klosea aktivni nogometaš među prvih deset na Bildovoj listi. Klose je na desetom mjestu.
Osmi je legendarni branič Bayerna i „elfa“ Paul Breitner, a deveti Breitnerov nekadašnji suigrač i po mnogima najbolji njemački vratar svih vremena Sepp Maier.
